Ma gdje ćeš! Vruće je. Ne idemo nigdje. Jesi poludjela, vani je 40 stupnjeva!
Topi se asfalt. Sjedimo doma dok se ne rashladi. Ovo nije normalno! Pakao! Armagedon! Gdje bi išla? Ne dolazi u obzir!
Nakon vremenske nepogodne zvane – kiša – Beograd je prošli vikend upržilo sunce. Odnosno prekrasan ljetni dan, iako ljeto službeno nije stiglo na ulice.
Beograđani su se usplahirali, povukli u kuće, sijevale su poruke u kojima su se redom otkazivala viđanja, kave i ručkovi – jer tko normalan ide van kad je vruće! I po danu! Živa se na asfaltu stvarno penjala iznad 30. Ali nisam smjela komentirati da to možda i nije toliko strašno i da ćemo kolektivno svi skupa preživjeti eto još jednu strašnu vremensku nevolju. No, ritam ovog grada odvija se neumoljivo uvijek prema tome kakvo je vrijeme.
Kiša – ne ideš nigdje. Vruće – sjediš doma pod klimom. Snijeg – molim? Netko se urotio protiv nas!
Uspjeli smo se ipak okupiti oko rijeke navečer uz neizbježno: što je ovo ljudi! Crko/la sam danas! Gdje je nestalo proljeće? Kakvo će tek biti ljeto…Kuknjava prvo, pa onda sve ostalo.
U međuvremenu je oglašen meteoalarm za Srbiju. Pršte naslovi, očekuje se sunovrat neba na zemlju. Nekako mislim da to ima smisla za poljoprivrednike i usjeve, koji će stvarno možda stradati i treba se pripremiti. Za nas ljude iz gradova možda ipak malo manje.
I onda tako s tim nadmenim stavom odem kod frizera i poslije želim na jedan divan putopis i cugu. Izlazim van, krenu kapi kiše i vjetar, pogledam u nebo – crno. Iako mi je sve na 15 minuta hoda – ja panično tipkam – ljudi, ja moram doma, počinje kiša i ne smijem pokisnut’! Stiže oluja!
I sve mi onda ovo što sam napisala pada u vodu. Postala sam isti vremenski paničar kao i svi. Ali s druge strane – uklapam se polako u ovaj grad – ništa više ne planiram bez gledanja prognoze.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
