U Srbiju se dolazi zbog “Z pipl”.
Nakon tri godine napokon sam srela nekog putnika.
Mislim na onog pravog koji se kotrlja svijetom, živi s lokalnom zajednicom, ne ide u resorte, jede lokalnu hranu – ne na turiste.
Srce mi se razgalilo dok sam pričala s Martinom – 70-godišnjim Nijemcem koji se dovezao biciklom iz Frankfurta i zaustavio se u – mjestu Kovin u Vojvodini.
Evo, ja na primjer nisam imala pojma da je Srbija popularna po biciklističkim rutama, a da samo 50-ak kilometara od Beograda postoji biciklistički kamp, jezero i rukavac Dunava koji izgleda rajski. Plaža se tako i zove – Raj.
Martinov šator jedini je trenutno na livadi, a njemu se mjesto kod domaćina Miloša toliko svidjelo da je odlučio produžiti boravak. Da bude koristan – ipak je to
njemačka učinkovitost – preuzeo je na sebe da sređuje kuhinju, kuha, organizira.
Prošao je gotovo cijeli svijet na biciklu – od Australije i Europe, a slijedeću godinu planira obići Čile i Južnu Ameriku.
Dok ćaskamo uz Dunav, njegove me priče podsjećaju na sve one putničke koje sam čula tijekom godina u Aziji – o ljudima koji naprosto krenu putovati bez obzira na godine. Ali jedno me kopka.
I, zašto baš Srbija? Što ti se ovdje toliko sviđa? Zašto si odlučio ostati dulje – pitam ga.
Z pipl – kaže on. Ljudi.
Sviđaju ti se?
Da, topli su. Stalno se smješkaju. Mene svaki dan pitaju kako sam, čak i oni nepoznati. Ej, gdje si, što ima – meni je to fantastično.
I meni. “Z pipl” su u Srbiji baš divni – kimam glavom.
Uskoro na biciklu stiže Talijan Marko iz Torina i još jedan biciklistički par. Svi sjedimo skupa zajedno sa “Z pipl” iz Srbije i uživamo u toplom danu
na livadi kraj Dunava dok nam Miloš pušta hitove s radija.
Eto, ako ste možda zaboravili kako ste vi ljudi u Srbiji baš divni.
***
Bonus video: Skriveni biser prirode u srcu Srbije – vodopad veliki Buk
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
