Možda ste zaboravili kako ste vi ljudi u Srbiji baš divni

Nakon tri godine napokon sam srela nekog putnika.

Mislim na onog pravog koji se kotrlja svijetom, živi s lokalnom zajednicom, ne ide u resorte, jede lokalnu hranu - ne na turiste.

Srce mi se razgalilo dok sam pričala s Martinom - 70-godišnjim Nijemcem koji se dovezao biciklom iz Frankfurta i zaustavio se u - mjestu Kovin u Vojvodini.

Evo, ja na primjer nisam imala pojma da je Srbija popularna po biciklističkim rutama, a da samo 50-ak kilometara od Beograda postoji biciklistički kamp, jezero i rukavac Dunava koji izgleda rajski. Plaža se tako i zove - Raj.

Martinov šator jedini je trenutno na livadi, a njemu se mjesto kod domaćina Miloša toliko svidjelo da je odlučio produžiti boravak. Da bude koristan - ipak je to
njemačka učinkovitost - preuzeo je na sebe da sređuje kuhinju, kuha, organizira.

Prošao je gotovo cijeli svijet na biciklu - od Australije i Europe, a slijedeću godinu planira obići Čile i Južnu Ameriku.

Dok ćaskamo uz Dunav, njegove me priče podsjećaju na sve one putničke koje sam čula tijekom godina u Aziji - o ljudima koji naprosto krenu putovati bez obzira na godine. Ali jedno me kopka.

I, zašto baš Srbija? Što ti se ovdje toliko sviđa? Zašto si odlučio ostati dulje - pitam ga.

Z pipl - kaže on. Ljudi.

Sviđaju ti se?

Da, topli su. Stalno se smješkaju. Mene svaki dan pitaju kako sam, čak i oni nepoznati. Ej, gdje si, što ima - meni je to fantastično.
I meni. “Z pipl” su u Srbiji baš divni - kimam glavom.

Uskoro na biciklu stiže Talijan Marko iz Torina i još jedan biciklistički par. Svi sjedimo skupa zajedno sa “Z pipl” iz Srbije i uživamo u toplom danu
na livadi kraj Dunava dok nam Miloš pušta hitove s radija.

Eto, ako ste možda zaboravili kako ste vi ljudi u Srbiji baš divni.

***

Bonus video: Skriveni biser prirode u srcu Srbije - vodopad veliki Buk