Neverovatno mesto gde se Beograđani najlakše posvađaju

Odmah ću vam reći u prvoj rečenici da vas ne zavlačim - u redu za salame i sireve. U tom dijelu dućana, pred vitrinom prepunom kobasica i kačkavalja, u ljude kao da uđe šejtan glavom i bradom, te ih potpuno izbaci iz takta. Napetost se reže škarama, nema preko reda jer inače padaju glave, a ne daj Bože da se nešto otegne - nastaje pobuna!

Pred svim vitrinama u svim dućanima bilo kojeg imena ili lanca - uvijek je najveća gužva. Čak i ako ništa ne kupujemo, rado zavirimo u izlog ne bi li odmjerili kakvu pečenicu ili koliko koji sir ima rupa. Kao da nas neka sila magično privlači. Problem nastaje jer nam se uvijek svima žuri, pa je tenzija ogromna.

Tri puta sam nedavno svjedočila nemilim scenama. Prvi put je jedan korpulentan gospodin urlao na tetu koja mu je rezala salamu - jer to nije radila dovoljno tanko. Pa ju je optužio za sve i svašta. Između ostalog i da je baš boli ona stvar za njega. Pomiješao ju je vjerojatno sa svojom suprugom. Tko zna da li ona uopće i kako reže te nesretne šnite salame.

Par dana nakon toga, evo mene opet u redu i dvije su djelatnice iza vitrine. Jedna reže, druga slaže. Stvorio se red, ali onaj gdje se ne zna točno gdje tko stoji i tko je zadnji, pa je i to stvaralo dodatnu napetost. Ušetala jedna žena, kojoj je gospođa prva u redu skoro otkinula glavu kad joj se htjela progurati. A onda je nastao pičvajz. Zašto ne radite dvije? Što je ovo? Pa zna se kad se slaže salama! Svašta! Samo mi da patimo! Ovo je jezivo!

Treći put mi se progurao neki frajer, bez da je trepnuo. Bila sam toliko zaprepaštena, da nisam uspjela ništa ni reći. Hladno sam ga ignorirala. Pasivna agresija u punom zamahu. U posljednje vrijeme izbjegavam vitrine. Jer izgleda da ti naresci na ovim prostorima izvlače ono najgore iz nas.

*

Bonus video: Biljana je šampionka u obaranju ruku