Nađa Irena Fišić zagrebačka je novinarka sa više od 20 godina iskustva u medijima. Nakon Azije i i Balija, izabrala je Beograd za svoj dom. Ovde živi nešto duže od godinu dana i svake će subote prenositi svoje utiske - šta je oduševljava, čudi, šta ne razume i zašto misli da je Beograd trenutno najbolji grad za život.
Piše Nađa Irena Fišić
BUKVALNO – E, on bukvalno, bukvalno meni kaže. Dakle to je bukvalno bilo. Bukvalno sam… Niti jedna rečenica ne prolazi, ali bukvalno ne prolazi bez ove riječi.
ZNAČČČIIIII – Ovako se započinje rečenica. Nakon znači često slijedi bukvalno. Znači bukvalno je tako. Bukvalno znači. Ne pretjerujem.
REZERVACIJA – U ZG-u odeš van, vidiš jel ima stol, sjedneš, naručiš. U BG-u te svagdje i svuda odmah s vrata zaskoče – imate li rezervaciju? „Kakvu crnu rezervaciju! Ponedjeljak je, sedam navečer, hoću pojest’ kobasicu, ne brancina na morskoj pjeni.“
„Žao mi je, moraćete da sačekate”, na to glasi odgovor. Bez rezervacije ne pomišljajte na izlazak u bilo koji restoran, kafić, pivnicu, a kamoli klub. Čak i ako je to stolić mini razmjera oko kojeg ćete se tiskati i čagati vas desetero – rezervacija je majka svih bitaka!
PONEDJELJAK – Isti je kao i svaki drugi dan – treba vam REZERVACIJA! Jer svi su vani i sve je puno.
IZLASCI – A to nas dovodi do izlazaka, zbog kojih većina Zagrepčana i sve više stranaca dolazi u Beograd. Ponuda je ogromna, što ti srce želi, to ćeš i dobiti (ako imaš rezervaciju naravno!), ali ono što Beograd odvaja od drugih velegradova koji isto tako nude zabavu, jest spremnost i želja njegovih STANOVNIKA da izlaze. Hej, hoćemo sutra na koncert? Može. Jel bi na pivu? Ajmo. Idemo na kviz? Apsolutno! Van te zovu prijatelji i prijatelji prijatelja ako skuže da ti se baš negdje ide. Nigdje nisam vidjela toliku želju da se ugodi gostu, da se pređe pola grada radi jednog pića ili klope. I to se sve osjeća u zraku koji odiše zaraznom atmosferom izlazaka. Ajmoooooo!
9 NIJE 9 – A nije bome ni 9 i 15, 9. 25, eventualno je 9.45, ako imate sreće. Dogovorimo se tako mi nadobudni Zagrepčani s beogradskom ekipom u nekom kafiću u devet navečer. Žurimo, jurimo, zovemo CarGo jer kasnimo i zajapureni upadamo kroz vrata u 21.01. Dobro je, ne kasnimo puno.
Unutra cura na garderobi, cura koja provjerava rezervacije (zar ste sumnjali) i konobar. OK, nisu još stigli. Naručujemo cugu. Opušteni smo. Vrijeme prolazi, stiže i druga cuga, stižu neki drugi ljudi, ali ne i naši. Sjedimo sami tako vjekovima već lagano nacvrcani i ne znamo o čemu bi više pričali, nervozni smo, gdje su pobogu! Prvi naš čovjek kapne u 15 do 10, pa onda u 10, 10 i 15. Okupili smo se svi u 11. Čula sam kasnije da je to normalno.
NAZDRAVLJANJE – A onda kad se već svi skupimo krene kucanje – živjeliiiii! U ZG-u se kucne jednom i aj bok! U BG-u se kuca svaki put! Čim netko digne čašu, evo ih! SVI se apsolutno moraju dodirnuti čašama i NARAVNO pogledati u oči. Ja toliko uvijek pazim da ne prolijem, da mi je to apsolutni stres. Kucanje i gledanje u oči u isto vrijeme – meni je to nemoguća misija.
SVAĐA – Ma mani me se, makni taj novčanik, nema šanseeeee, ma beži bre, idi tamo, ne dolazi u obzir, gde si krenula, ma aloooo!… Eto tako otprilike izgleda kad želite nešto platiti u Beogradu. Naljute se ljudi kad poželiš dati lovu za neki račun. Nastane halabuka i đumbus i rat oko toga tko će prvi potegnuti pare i platiti. Jedna moja fetiva Beograđanka redovno mi prijeti da će mi “odseći ruke i noge!” Što nas dovodi do bitne stavke da se računi plaćaju…
NA KRAJU – Prvi put kad sam izašla van u Beogradu i naručila piće, odmah sam platila sve. Tako to ide u Zagrebu – dođe cuga – platiš. Ovdje me konobar dva puta pitao – baš sad želite platiti, a ja sam začuđeno kimala glavom. Pa da, naravno. Ni ne sluteći da se tamo sve, baš sve plaća na kraju. Naručuješ hranu, cugu, dođe vas 17, ne znaš više ni šta si ti naručio, a kamoli ostali, ali račun stiže na kraju večeri. Ljudi ostavljaju novce kako odlaze, a iako sam najčešće ostajala zadnja, sve je tip top.
FRIZERI – Rade i nedjeljom. Apsolutno je zapravo nevjerojatno da na frizuru ne možeš u subotu popodne i nedjelju u ZG-u, baš tad kad su razna događanja, svadbe, koncerti. Ovdje frizeri ne rade ponedjeljkom. Tko može na frizuru u dva sata popodne u ponedjeljak npr? U BG-u je friziranje isto tako 30 kn – manje od 5 eura.
ŠTIKLE – Što nas dovodi do stavke da su Beograđanke savršeno isfrizirane UVIJEK. Kao i sređene od glave do pete u svako doba dana. Ali ovdje je dnevni look najhard core zagrebački noćni look, a BG noćni look je kao za nastup na Euroviziji. Nema majci da izađeš van u ravnim čizmama ili tenisicama! Dok je meni čisti zločin stavljati na stopala štikle, ovdje je zločin NE imati štikle. No možete vi misliti što god hoćete o stilu BG-a, ali naklon do poda za trud i brigu o sebi Beograđanke! I može i malo manje trepavica i noktiju, botoxa i hijalurona – stvarno ste lijepe i zgodne, ali ono baš! Usprkos tome.
***
Bonus video: U frižideru devojke koja jede samo sirovu hranu
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
