Kao voda za čokoladu

Ana Vučković Foto:Goran Srdanov/Nova.rs

Za mnogo knjiga ne znam gde su, i to baš nervira. Neke sam čak i ponovo naručila, kako bih zaboravila na to da sam ih izgubila, nekom dala, a taj mi nikad nije vratio. Zabašurila sam taj nestanak Selina, Rablea i Nušiča na engleskom ponovnom kupovinom i završila sam s tim. Mislim da za svaku od njih i znam gde je mogla da završi, za sve, osim za knjigu "Kao voda za čokoladu" Laure Eskivel

Ona je samo volšebno nestala, a sećam se, bilo je to izdanje sa početka ovog veka, u izdanju Plavog jahača. Sećam se korica, bile su šarene, otvoreni prozor na kome stoji veza belog luka i nekakve šerpe i lonci, u potpunom saglasju sa radnjom romana meksičke književnice. I da, tu su bile te jarke boje, boje Meksika, njenih milion različitih paprika i ljubičastih kukuruza. Ova izdavačka kuća je, sećam se, objavila i Boga malih stvari Arundati Roj, ali i Saputnike Isidore Sekulić. I sve naslovne strane su imale crtež otvoreni prozor, jedno novo prostranstvo, nešto novootkriveno.

Ako niste čitali knjigu Kao voda za čokoladu, mora da ste gledali film, baš se često puštao i na televiziji tokom devedesetih. Iako ga baš dugo nisam gledala znam da mi je bio važan iz više razloga. Kao da sam i tada anticipirala važnost španskog u svom životu, a počeću da ga učim nešto kasnije. Mislim da je mi je ipak u ovom filmu najvažnija bila relacija seksa i hrane, telesnost uopšte, da je to jedan od prvih filmova koji mi je otvorio vrata ka magičnom realizmu, koji takođe do tada nisam čitala, a na koji se Laura Eskivel naslanja.

Glavna junakinja živi u nekoj ruralnoj sredini, zaljubljena je u momka, on je zaljubljen u nju, ali se ipak ženi njenom sestrom, tobože da bi joj bio blizu, a sestra je starija, pa mora prvo ona da se uda. Oni su blizu jedno drugom, ljubav je fatalna, a ona kuva razna jela, njima pokazuje i svoju ljubav i ozlojeđenost, pa se ljudi koji jedu o slavljima ili oduševljavaju i uživaju ili truju i povraćaju.

Seksualna energija glavne junakinje uvlači se u recepte, a oni su, i dalje se živo sećam (a jednom ću to i da napravim, obećavam) – prepelice u sosu od ruža, kao i zelene paprike punjene pavlakom, narom, bademima i orasima. Zvuči baš dobro za gozbu nekog letnjeg dana, kao što je ovaj. I, mada su mi recepti bili najzanimljiviji tada, ipak mi je ta erotska komponenta bila dubinski dugoročno najznačajnija. Pre toga sam gledala i Ljubavnika ledi Četerli sa Džoeli Ričardson i Šonom Binom, i to je možda prvi neerotski erotski film, koji me je uzbudio. I tamo je bilo zanimljivih komponenti, seks u šumi, preljuba, engleski pejzaž.

A ovde još nešto i više, prašinčina ruralnog Meksika, živopisna hacijenda, zavrtanje grkljana prepelicama, i seksualna tenzija između onih koji ne bi trebalo da se više gledaju na taj način. Neko će reći da je ova knjiga, a film pogotovo kao kakva telenovela. Donekle možda, ali u kojoj to telenoveli ljubavnici na kraju balade jedu šibice da bi se zapalili i izgoreli zajedno? Tada mi je to bilo čudno. Zašto, pobogu, samo ne pobegnu zajedno, nego moraju da se sjedine u vatri?

Sve će mi to biti jasnije mnogo kasnije, kada budem shvatila značenje izraza kao voda za čokoladu (tako se verovatno stranci pitaju šta znači Grlom u jagode). Uvek sam mislila da kao voda za čokoladu znači da je nešto nedovoljno, da imaš vodu, ali da je put od vode do čokolade baš dug, jer ti treba i šećer i mleko i kakao. Ali zapravo ovaj izraz znači biti uzavreo, goreti, ključati, kao voda za čokoladu. Tu se misli na onu čokoladu koja se pije, da, da, to je od Maja, Asteka, Inka, uvek zaboravim koga, da bih upamtila lepo verovatno ću morati da otputujem tamo, ali da, znate na šta mislim.

A pre nego što odem u Meksiko, mislim da ću ponovo da pogledam film Kao voda za čokoladu i da pokušam da pronađem knjigu.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram