Moja borba sa aknama: Ništa od skupih krema i bapskih saveta

Foto: Privatna arhiva

Otkad sam ušla u pubertet, nije prošao nijedan dan a da mi se na licu nije pojavila nova bubuljica. Možda zvuči neverovarno ali stvarno je tako - od 2014. pa sve do danas kada imam 22 godine, budila sam se i ogledalu uočavala nove crvene tačke. Nekad su bile vrlo sitne, nekad ogromne, potkožne i jako bolne. To je bilo nešto što se nije menjalo otkad sam svesna svog izgleda, ali menjalo se nešto drugo - moj odnos prema bubuljicama i odrazu u ogledalu.

Vremenom sam našla način da se nosim sa komentarima, dobronamernim ili podrugljivim, svih živih koji su verovali da je baš njihov savet ključan i da ću zbog njega već sutra imati lice glatko kao bebina guza.

Sa 15 godina, pred srednju školu, svima je manje-više bitno kako izgledaju. Meni je makar bilo, doduše, ne toliko to šta oblačim, da li sam lepo izvukla ajlajner ili da li znam da crtam obrve, već da li sam dovoljno sakrila bubuljice koje su mi stvarale ogromnu nesigurnost.

„Cementiranje“ u šest ujutru, pre škole

Danas bih volela da mogu da zagrlim petnaestogodišnju sebe i da joj kažem da nije morala da ustaje u šest ujutru i cementira svoje lice, samo da niko ne bi buljio u nju ili je nedajbože pitao da li se umiva (poseban krug pakla za ljude koji misle da je umivanje recept za čistu kožu). I stvarno, jedno dve godine srednje škole, kada mi je lice bilo u najgorem stanju, svakodnevno sam nosila izuzetno gust puder, trudila se da se ne približavam previše svojim sagovornicima i izbegavala da se preterano oznojim na fizičkom da mi se faca ne bi „istopila“ i otkrila izvor moje nesigurnosti.

U tom periodu sam prvi put otišla kod dermatologa, jednog skupog, drugog državnog i saveti i nega lica uglavnom su se svodili na isto. Prepišu ti kremice, gelove, praškove, tonere, prajmere i maskice koji ti stvarno pomognu dok ih koristiš i odvajaš basnoslovan iznos svakog meseca, međutim, čim prestaneš, lice ponovo izgleda crveno i upaljeno, možda čak i gore nego ranije. Sećam se i da mi je posebno teško bilo da idem na te dermatološke preglede jer su to bili dani kada nisam smela da se našminkam – a da tako „ogoljena“ izađem u javnost, bio je za mene horor.

Bapski saveti – iscedi limun na lice

Besplatne „dermatološke“ savete dobijala sam na svakom koraku – na pijaci od bake kod koje pazarim voće, od apotekarki kada odem po lek za glavu, drugarica, drugaričinih mama, jutjuberki i influenserki. Pamtim da su mi bake savetovale da koristim limun i sodu bikarbonu. „Ja sam mog unuka spasila, a sad sam ga i oženila“, rekla mi je jedna baba izvirivši iza pijačne tezge. Dobro, možda ne baš tim rečima, ali svi su nudili svoje trikove koji bi trebalo da moj problem reše preko noći.

Limun i soda bikarbona, pasta za zube, belance, kora od banane, krompir, krema od 2.000 ili od 250 dinara, tretmani lica, nekomedogeni puder – apsolutno ništa nije pomoglo. Još gore od prirodnih recepata baba i tetki, jesu bezvezni saveti osoba tvojih godina koji su ubeđeni da spavaš sa šminkom i ne umivaš se danima, a ti zapravo imaš 6 koraka u nezi lica.

Vremenom sam shvatila da pojava bubuljica ima veze i sa genetikom tipom kože, pomalo i sa načinom života, ali ono što je sigurno je da ne postoji magična kremica koja će vas transformisati za čas. Mnogo su me nervirale reklame za proizvode protiv bubuljica – manekenke sa savršenim licem reklamiraju kremu koja će meni, bubuljičavoj tinejdžerki rešiti sve probleme. Vremenom sam ipak shvatila da kozmetičke kuće žive od naših nesigurnosti i počela da kupujem sve ono što ne reklamiraju na televiziji, to je bio neki moj sistem eliminacije.

Postoji li zapravo ta magična kremica protiv bubuljica?

Nisam stručnjak, i dalje mi nije jasno šta je retinol, šta barijera kože i komedogeni proizvodi, ali postoje neke stvari koje su mi pomagale. Neću pominjati proizvode za negu lica jer mislim da bez obzira što većina osoba koja ima problematičnu kožu ima sličan tip kože, svačije lice je drugačije i neće svima prijati isti proizvodi. Koliko puta mi se desilo da mi drugarica koja takođe ima problematičnu kožu kaže da joj je neka kremica pomogla, a meni potpuno isuši lice i napravi još veći haos. Reći ću samo ovo – ne mora da znači da ako je skupo, nužno je i dobro. Drogerije imaju sasvim solidan izbor medicinske kozmetike koja nije preterano skupa, a pojavila se i sve popularnija korejska kozmetika koja odgovara osetljivoj koži. Probajte, pitajte dermatologa, pratite rutinu i ne opterećujte se.

Foto: Privatna arhiva

Moje iskustvo je da su svi oni proizvodi specijalno namenjeni koži sa bubuljicama previše jaki i da samo suše kožu. Za isušivanje akni nije loša Sudokrema, ono što bebama mažu na guzu – meni se čini da mi isuši bubuljice, a ako ništa, sprečava me da kopam lice. Da, važno je i da ne čačkate lice, menjate posteljinu često i stavljate kremu za sunčanje – ovo je stvar koja je pomogla meni i još nekoliko ljudi koje znam, a muče se sa licem. Ipak, ne nameravam da preporučujem ništa više, sve vi to već i znate čim ste stigli do ovog dela teksta.

Želim samo da kažem da je važno da zapamtite da vam bubuljice nisu neprijatelj, stvarno će proći, ljudi će vas voleti ili mrzeti sa ili bez njih, dečku neće smetati da skinete puder pred njim, naravno ako je normalan. Znam da jeste kliše, ali lek jeste u tome da prihvatite sebe. Što pre zavolite taj lik u ogledalu, sa ili bez akni i prestanete da brinete o onima koji ne znaju da vide dublje od površine kože, to bolje.

Bonus video: Dva načina da svoje obrve dovedete do savršenstva

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram