Ozbiljan poremećaj dece koji razara roditelje u Srbiji

škola,
Ilustracija; Foto: Dragan Mujan/Nova.rs

Kako prepoznati ADHD poremećaj kod deteta?

Koji to znakovi u ponašanju deteta pokazuju da se iza svega možda krije poremećaj poznat kao ADHD? O kakvom poremećaju je zapravo reč i šta je najbolje činiti ako posumnjate na njega, za naš portal govori prim. dr Ana Kesić, dečji psihijatar, načelnica Službe za psihijatriju razvojnog doba Klinike za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu.

„ADHD je engleska skraćenica od Attention deficit hyperactivity disorder. Ova skraćenica se koristi i kod nas u stručnoj, ali i u laičkoj javnosti. Kod nas se se koristi i naziv hiperkinetički poremećaj. U suštini se radi o istom problemu. To je jedan od najčešćih neurorazvojnih poremećaja u detinjstvu. Razlikujemo tri tipa ovog poremećaja – dominantna nepažnja; – dominantna hiperaktivnost/impulsivnost; – kombinacija nepažnje i hiperaktivnosti/impulsivnosti.“

Doktorka govori i koji je uzrok ovog problema.

„ADHD je biološke prirode. To nije nemirno ili nevaspitano dete.“

Ističe i da li je ADHD češći kod dečaka ili devojčica.

„Poremećaj je češći kod dečaka. Kod dečaka se češće manifestuje hiperaktivnošću, a kod devojčica poremećajem pažnje.“

Naša sagovornica priča i kada se ADHD javlja i koji su najčešći simptomi, kao i da li se razlikuju u odnosu na uzrast.

„Simptomi se najčešće javljaju u ranom uzrastu, ali ih obično prepoznajemo pri polasku u školu. Veliki broj pacijenata sa dijagnostikovanim ADHD-om u detinjstvu ima simptome i u odraslom dobu.“

Doktorka izdvaja tri karakteristična pokazatelja ADHD poremećaja kod dece.

Problemi sa pažnjom – pažnja je kratkog trajanja, dete zaboravlja dnevne obaveze, reaguje na svaki stimulus iz okruženja, sve mu odvlači pažnju, nikako da se koncentriše, imate utisak kao da vas ne sluša, da je odsutno kada mu nešto govorite; mlađa deca ne mogu mirno da sede dok gledaju slikovnicu ili slušaju kraću priču;

Hiperaktivnost – dete se vrpolji, vrti, sedi na ivici stolice, proteže se, ustaje kada se od njega očekuje da sedi (čas, obrok…), često dete opisuju kao da je priključeno na struju:

Impulsivnost – dete drugome upada u reč, odgovara na pitanje pre nego što je pitanje postavljeno do kraja, ne može da sačeka svoj red, s teškoćom sledi pravila, lako odustaje od započete aktivnosti, bez opreza je, ne može da predvidi potencijalnu opasnost, pa je sklono povredama…

Pritom, kako dete sazreva, hiperaktivnost se smanjuje, pa se ADHD poremećaj manifestuje problemima sa pažnjom.

Dr Kesić govori i kom stručnjaku roditelj treba da se obrati kad posumnja na ADHD.

„Ukoliko roditelji posumnjaju da njihovo dete ima ADHD, treba da se obrate dečjem psihijatru ili pedijatru koji će ih uputiti na pregled kod dečjeg psihijatra.“

U tom slučaju, kako izgleda terapija?

„Kada odlučujemo o vrsti tretmana, moramo uzeti u obzir više stvari – uzrast deteta, intenzitet simptoma, koliko oni utiču na svakodnevno funkcionisanje deteta i čitave porodice, koji su tretmani dostupni i, naravno, kakav je stav roditelja i njihova spremnost na saradnju. Primenjujemo bihevioralne intervencije i, ako govorimo o težem obliku, farmakoterapiju. Obično je potreban i savetodavni rad sa roditeljima jer se često i oni loše osećaju tražeći svoju odgovornost za ponašanje svog deteta, a neretko trpe i osudu okoline koja im prebacuje da nisu dobro vaspitali svoje dete. Potrebno im je objasniti kako mogu da pomognu svom detetu, kao i da nisu oni krivi zato što njihovo dete ima ADHD, da uzrok nije loše vaspitanje“, zaključuje naša sagovornica.

BONUS VIDEO: KOME POVERAVAMO DECU NA ČUVANJE

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram