Šta je „fenomen varalice“ koji proganja mnoge uspešne žene

Foto:shutterstock

Upravo ste dobili povišicu. Umesto da slavite, u glavi vam se roje misli - "da li sam ovo zaslužila", "neću moći da postignem to što traže od mene", "razotkriće da ne znam u svakom trenutku", "nisam sposobna za to". Ako vam ovo sve zvuči poznato, možda i vi patite od fenomena varalice - koji je na Zapadu poznat kao imposter syndrome.

Ako se često osećate kao da ne pripadate, kao da će vaše kolege otkriti da ste prevarant, da zapravo ne zaslužujete svoj posao i dostignuća – u dobrom ste društvu.

Ova osećanja su poznata kao „fenomen varalice“. Procenjuje se da 70 odsto ljudi doživljava ova osećanja u nekom trenutku svog života, prema analizi objavljoj u International Journal of Behavioral Science. Iako se na Zapadu naziva sindromom, ne bi trebalo da upotrebljavamo tu reč.

„To je kulturološki fenomen, ne sindrom – jer bi onda to impliciralo da je to poremećaj. Međutim, to nije zvanični poremećaj već skup uverenja. U poslednjih pet do deset godina je jako prisutan u opštoj populaciji“, objašnjava za Zadovoljna.rs Isidora Zekavica, psihološkinja.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Nando – Breakthrough Coach (@nandoism)

Ideju da ste uspešni jer ste imali sreće, a ne zbog vašeg talenta ili kvalifikacija – prvi put su 1978. godine identifikovale psihološkinje Polin Rouz Klans i Suzann Imes. U svom radu su pisale da su po pravilu žene pogođene „fenomenom varalice“. Iako to nije sasvim tačno, istina je da žene češće doživljavaju takva osećanja.

„Uprkos spoljašnjim, objektivnim paramentima uspeha ljudi sa „fenomenom varalice“ sebe ne doživljavaju uspešnim – već smatraju da su nekako uspeli druge da prevare. Smatraju da nisu toliko dobri, pametni i sposobni koliko to pokazuju njihovi rezultati“, ukazuje Zekavica.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Jaz Ampaw-Farr (@jazampawfarr)

Pre svega se to primećuje u kontekstu obrazovanja i u poslovnoj sferi. Doživljaj varalice se javlja kod ljudi koji su određenog pola ili porekla – pa se osećaju kao uljezi u dominantnom muškom, belačkom društvu, dodaje psihološkinja.

Takođe, ovaj fenomen je duboko ukorenjen u atmosferu društva koja karijeru doživljava kao najveću vrednost i ključni aspekat života koji nam definiše sve ostalo.

„U sadašnjem svetu je akcenat na postignuću – najviše se vrednuje. Ljudi non stop imaju doživljaj da ne postižu dovoljno, da nisu dovoljno dobri, što dovodi do pojave anksioznosti i depresivnosti. Konstantno pravimo poređenje, konstantno nam je fokus na onome što nismo postigli i što smo mogli bolje“, priča Zekavica.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Stevon Lewis, LMFT (@stevonlewismft)

Takvo razmišljanje dovodi do sagorevanja na poslu, do stresa, pojave anksioznosti. Psihološkinja ukazuje da je zato jako bitno okruženje, kolege i nadređeni, koji će nam dati povratnu informaciju za naš rad. Upravo to može da nas oslobodi iracionalnih misli i nesigurnosti.

„Sve zavisi od povratne informacije, od kulture kompanije u kojoj osoba radi. Ljudi koji se preispituju i sumnjaju u sebe treba otvoreno da traže povratnu informaciju – koja podrazumeva pozitivne i negativne aspekte. To nam omogućava spoljašnje, objektivno sagledavanje našeg rada“, kaže ona.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Psiholog-psihoterapija Beograd (@sapsihologomnati)

Ali, od izuzetnog značaja je i stalni rad na sebi.

„Treba da se promeni fokus – da razmislimo šta smo sve postigli i koje su naše snage. Generalno, važno je raditi na uvidu da poslovno postignuće nije merilo naše vrednosti. Imamo druge važne osobine i moramo raditi na tim iracionalnim uverenjima. Važna je briga o sebi i prihvatanje sebe – nismo savršeni, uvek postoji bolji i gori od nas“, podseća Zekavica.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Psiholog-psihoterapija Beograd (@sapsihologomnati)

Dakle, važno je shvatiti da naš razvoj, bilo da je profesionalni ili lični, nikad neće biti kontinuirano ulazni.

„Definišu nas i uspesi i neuspesi. Kad ne uspemo, to nam pruži priliku da naučimo nešto o sebi i drugima, da sebi pružimo priliku da se razvijemo. To nije toliko katastrofalno koliko mi možemo doživeti. Zato je važno razviti saosećanje prema sebi – jer nećemo uvek u svemu biti najbolji“, zaključuje psihološkinja.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Psiholog-psihoterapija Beograd (@sapsihologomnati)

***

Bonus video: Verovanja kod našeg naroda

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram