Tekst Vesne Pećanac iz 1979: Krila tajnu da bi bila glumica

Poznati 13. jan 202209:32 > 09:35
Vesna Pećanac Foto: Vesna Lalić

Vesna Pećanac je 1979. godine napisala tekst za list „Zdravo” u kom govori o odustajanju od fakulteta i poslu u prodavnici koji je krila od roditelja, o glumačkim počecima i ulozi Joke Bandić u seriji „Osma ofanziva”.

Vesna Pećanac iliti Joka Bandić trenutno ništa ne snima i ne igra u Ateljeu 212. Zauzeta je spremanjem pelena i benkica za svoje obdanište. Za čitaoce lista „Zdravo“ Vesna prvi put priča kako je postala glumica.

„Sve za ulogu Joke Bandić išlo je glatko i brzo, što se ne može reći za moj ulazak u hram boginje Talije. Dosta je vremena od toga prošlo pa mogu da pričam bez straha da će se tata ljutiti. Umesto u gimnaziju, upisala sam se u ekonomsku školu, jer mi je nastavnica matematike stvorila takve komplekse da sam se užasavala i tablice množenja. I tako, bežeći od brojeva, ja stignem tamo gde ih najviše ima!

Ali, imala sam sreće da dobijem profesorku koja je umela da mi priđe i tako sam zavolela matematiku i postala odlikaš.

Inače, sve me je u životu interesovalo: folklor, marksizam, košarka… Završila sam kurs za manekene i s ekipom Centrotekstila putovala po cijeloj Jugoslaviji.

Najljepše što pamtim iz tog perioda su baš ta putovanja. I tako, završila sam ekonomsku školu odličnim uspehom i upisala se na fakultet. Ekonomski, razume se… Dobro mi je išlo, polagala sam ispite i stigla do treće godine. Bila sam zadovoljna sve dok nisam krenula na praksu. Tada su počela prva razočarenja… Računske mašine i cifre, cifre… Počela sam da ih sanjam. Uhvatila me je panika. Zar čitavog života da se družim samo s brojkama! A već sam se interesovala za glumu i smišljala kako da sprovedem neke svoje ideje vezane za pozorište…

Između kase i džakova

Pošto mi je otac bio mnogo strog, nisam smela ni da pomislim da će se složiti da sada u trećoj godini menjam fakultet i još idem u glumice! Često je imao običaj da mi kaže: „Bez mene i pruta, ništa nećeš postići”. Odlučila sam da za roditelje i dalje „studiram ekonomiju”, a za sebe radim i spremam novac za sledeću godinu koju sam planirala za studije glume.

Zaposlila sam se kao kasirka u jednoj samoposluzi. Cele godine preda mnom je defilovala prava galerija tipova. Kakvih sve ljudi nema! Neko je u stanju da te toliko izmaltretira zbog sitnice da ti se ne živi. Srećom, ja nisam malodušna i hrabro sam izdržala i ljudske ćudi i teške džakove koje sam vukla iz magacina svake večeri.

Znala sam šta hoću i nije mi padalo na pamet da odustanem. Uveravala sam sebe da će mi kasnije kao glumici koristiti poznavanje psihologije. Ljude najbolje upoznaš iz ovakve perspektive. Prijemni ispit sam spremala sama i nisam baš napravila najsrećniji izbor. Kada je izgledalo da će sve moje želje i nade propasti, neko od članova komisije je predložio da izvedem još nešto – po slobodnom izboru.

Setila sam se svoje omiljene zabave još iz školskih dana: da imitiram poznate glumice. I krenula sam. Na kraju sam, ohrabrena reagovanjem članova komisije, počela da imitiram i svog tatu. Izgleda da je to bilo presudno! Kući sam došla spremna da izdržim i batine, jer me tajna koju sam krila celu godinu već jako pritiskala. Ispričala sam odakle dolazim i šta se sve događalo na prijemnom. Kad ono, moj se Pećanac oduševio, smijao do suza i ponavljao: „Zar ti nisam uvijek govorio da bez mene nećeš ništa postići?”.

Da potera ovčice!

Akademiju sam završila na vreme, dobila angažman u Ateljeu 212. Srela sam čoveka svog života, imamo sina Luku i sad očekujemo sestru ili brata malome. A kako izgledam, moglo bi ih biti i troje! Ali, da se vratimo na moj posao.

Televizijska publika me je sada videla u ulozi Joke Bandić. Malo ko zna da sam ja i po ocu i po majci ljuta Krajiškinja. Kada sam iz novina saznala da će se snimati „Osma ofanziva”, neka tuga me svila što nisam i ja u ekipi.

Moja baba Mika, jedna od prvih predsednica Antifšaističkog fronta žena u Bosni i Hercegovini, stalno mi je govorila da se ne pogospodim i da ne biram sve neke „onakve” uloge, nego da veličam našu ženu. I zamislite sad kako mi je bilo: serija treba da se snima maltene u dvorištu mojih dedova, a mene ni u jednom kadru! Nekoliko dana sam se lomila i odlučila da telefoniram režiseru Soji Jovanović.

Činilo mi se da ću biti zadovoljna ako me angažuje i za neku epizodicu. Makar ovčice da poteram! Zvala sam je i objasnila svoju veliku želju. Obećala je da će videti šta može da uradi. Nije me izneverila. Vest da ću ja biti Joka Bandić primila sam s oduševljenjem i prekinula letovanje. Ni Lukina energija, ni moja povišena temperatura nisu nas sprečili da odmah iz Vrsara krenemo u Krajinu na snimanje.

Krajina se pokrenula

Joka mi je kao lik bila vrlo draga i bliska. Moji roditelji i danas govore tim jezikom pa mi lektor nije bio potreban. Odmah sam se uklopila u atmosferu. Ne mogu, a da ne pohvalim svoje Krajišnike. Iako je bilo vrijeme letnih radova, svi su se masovno odazvali. Od najmlađih do najstarijih. Učestvovali su u snimanju, pozajmljivali su nam nošnje koje su godinama ljubomorno čuvali.

Kad se za potrebe snimanja trebalo seliti u Vojvodinu, sve je krenulo: ljudi, žene, deca, sa stokom i stvarima – na voz. I u Vojvodini smo naišli na izvanredan prijem. Tamo je već počelo hladno vreme pa su nas domaćice zagrejale toplim čajevima i kolačima. S tog snimanja ostale su mi predivne uspomene. Sad se u očekivanju novog člana porodice malo odmaram i… imam u vidu primedbu svoje upravnice Mire Trailović: „Zar opet? Pa, Vesna, ovde treba i da se radi”, napisala je tada glumica.

Ovaj tekst izašao je sada pre više od 40 godina, a u onlajn formatu preneo ga je Yugopapir.

Podsećamo da je skoro u našim medijima osvanula vest kako je poznatu glumicu zatekla tužna sudbina, i sada je redovna korisnica Narodne kuhinje.

***

Bonus video: Paparaco lov na poznate

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram