Za moje dobro gazi me: Video koji je uzburkao srpsku javnost

Ana Ninković Foto: Privatna arhiva

Ispitni rad studentkinje FDU, Ane Ninković, podigao je mnogo prašine, jer je ukazala da je čak i jedan naizgled bezazleni segment naše kulture duboko prožet problematičnim stihovima koji relativizuju nasilje nad ženama. Vesele melodije, koje čujemo na svakoj proslavi ili svaki dan na radiju, prate mračni tekstovi u kojima se žene ponižavaju, a muškarci šale na račun nasilja. S Anom smo razgovarali o ideji za ovaj rad.

„Pre nego što za milost zamolim, svuci me, po svakoj suzi tuci me“.

„Robinja sam tvoja, ubij me!“

„Za moje dobro gazi me, ne daj da život mazi me!“

„Možeš da me miluješ, možeš da me siluješ, možeš da me ubiješ, svejedno je“.

„Kupio sam prsten, kupio sam pušku, jedno od ta dva baciću u reku“.

„Tvoje oko sad je modro, od batina sam te odro, moja strašna osećanja, napraviše mnoga sranja“.

„Po njenom vratu, leva šaka, desna šaka, i njena faca s druge strane plićaka, noga joj je uzela da se praćaka“.

Ovo su samo neki od stihova 36 domaćih pesama iz raznih žanrova, koje pevaju i muški i ženski izvođači. Uz neke od ovih hitova igrate na slavljima, pijete, slušate ih na radiju dok se vozite…

U pitanju su pesme čije reči svi znaju, a Ana nas ovih radom poziva da još jednom razmislimo o stihovima koje pevušimo.

Za ispitni rad iz predmeta „Pop kultura“ na FDU želela je da obradi neku značajnu temu.

„Ja sam dok sam pravila ovo osećala mučninu, a i neke žene koje su mi se javile. Kasnije sam noćima sanjala i pevušila te pesme, jer su mi ostale u glavi. Ali ta neka fiziološka reakcija, koja se stvorila i kod mene i kod žena, mislim da je to važno. Ta inicijalna, automatska reakcija nešto znači“, govori Ana za Zadovoljna.rs.

Ona objašnjava da u njenoj kompilaciji s jedne strane imamo pesme u kojima je dominantno poniženje žena, kao ultimativni dokaz ljubavi. To najčešće pevaju ženski izvođači. S druge strane, imamo pesme koje se tiču samog nasilja.

„Slušalac treba da zaključi da li je to propagiranje nasilja, ali svakako jeste relativizacija – naročito kada imamo veselu muzičku podlogu, koja nas tera na igru. U radu postoji video uživo nastupa na kojem publika đuska uz pesme o nasilju. Onda ne možemo govoriti ni o čemu drugom osim o relativizaciji. Čak i kad je cilj neka vrsta satire i ismevanja, onaj ko takve pesme piše mora da obrati pažnju da to bude jasno“, objašnjava Ana.

Foto: Privatna arhiva

Mnogima su takvi ponižavajući stihovi vezani za ozloglašeni turbo folk, ali nam Anin pregled pokazuje da nije tako.

„Najviše me je iznenadilo što sam i ja imala stav da će toga biti više u turbo folku, ali kada se prebroje pesme koje sam stavila, 50 odsto je folk a 50 odsto su drugi žanrovi. Iznenadilo me je koliko muških pesama ima i kojih su žanrova. Za neke izvođače su se oni koji komentarišu naljutili. Ali to ne bi bila celina da sam favorizala neki žanr. Važno je da obe strane to vide – i oni koji slušaju turbo folk i drugi. Važno je da obe strane vide da nije njihova muzika bolje i da je loše samo kod drugog“, kaže ona.

Ana naglašava da njen rad nije sociološka analiza, ali jeste predstava društva.

„Jako je banalno učitavati iz mog rada da mislim da će neko da posluša pesmu, pa da ode i ubije ženu. Mislim da je ovo pre svega pokazatelj nekog stanja – jer naročito popularna kultura pokazuje u kakvom društvu živimo. Ali ovo nije analiza društva ni tih pesama, ni ljudi koji ih slušaju. Ja sam samo napravila pregled i oni koji to odgledaju, na njima je da iz toga zaključe nešto i imaju reakciju“, zaključuje Ninković.

***

Bonus video: O čemu pevaju hitovi?

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram