Jela sam sintetičko meso i imam poruku za sve koji me pitaju kakvog je ukusa

Foto; Science Photo Library / Sciencephoto / Profimedia; Instagram/giuliainnocenz

Kontroverzna italijanska novinarka svojim stavovima ponovo provocira javnost.

Đulija Inoćenci, aktivistkinja, novinarka i blogerka, objavila je na svojoj Fejsbuk stranici manifest o „sintetičkom mesu“.

U objavi je napisala sledeće: „Probala sam ćelijsko meso (nepravilno nazvano sintetičkim) u Singapuru, prvoj zemlji na svetu koja je odobrila njegovu prodaju, i večeras ću sve ispričati u emisiji ‘Izveštaj’, bez ideologije. Previše je lako povezati ‘Frankenštajna’ sa novim proizvodom o kome potrošači ne znaju ništa, ali moramo razjasniti sve“.

Đulija tvrdi da se ukus ne razlikuje previše od običnog mesa.

„Pre svega, ukus je identičan tradicionalnom mesu. Naravno, reći ćete, ‘nisi ga jela deset godina. Šta ti znaš o tome?’. Svi oko mene koji su prvi put probali sintetičku piletinu, uključujući i filmske stvaraoce, ostali su bez reči jer nikada ne bi mogli da je razlikuju od tradicionalne piletine.

Ako kompanije uspeju da smanje troškove, ako se potvrde izgledi za održivost životne sredine i ako Evropska agencija za bezbednost hrane potvrdi bezbednost proizvoda, može li neko da mi objasni zašto bi više voleo pile punjeno antibioticima, genetski odabrano da ima ogromne grudi, koja je živelo kratak život od 35 dana zatvoreno u nezdravoj šupi i kojem će vrat biti prerezan oštricom i često neuspešnim omamljivanjem? Pa uvek će se naći neko ko bi to radije jeo. Odlično što možete da nastavite, ali ne uskraćujte potrošačima slobodu izbora. Ili je možda zabrana napravljena preventivno jer se plaše šta bi potrošači mogli da izaberu“, zaključila je ona.

Sjedinjene Američke Države su inače druga zemlja na svetu, nakon Singapura, koja je dozvolila prodaju mesa uzgojenog u laboratoriji.

Ministarstvo poljoprivrede SAD-a obrazložilo je korake u proizvodnji mesa uzgojenog u laboratoriji.

Prvo se uzimaju uzorci ćelija iz životinjskog tkiva, a nakon provere se uzgajaju kako bi se napravila banka ćelija za kasniju upotrebu. Ovaj proces uglavnom „trajno ne povređuje niti ubija životinju“.

Nakon toga se ćelije čuvaju u kontrolisanom okruženju gde ih hranljive materije i drugi faktori podstiču na razmnožavanje.

Nakon rasta broja ćelija na milijarde ili hiljade milijardi, u kontrolisano okruženje dodaje se više faktora koji ćelijama omogućavaju da se diferenciraju u tipove i „poprime karakteristike ćelija mišića, masnoće ili vezivnog tkiva“, piše aljazeera.net.

Kada ćelije poprime željene karakteristike mogu se uzeti iz kontrolisanog okruženja, preraditi i pakovati poput konvencionalne hrane.

***

Bonus video: Kukruma – neizostavni začin orijentalne kuhinje

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram