Šta svaki roditelj mora da uradi u prve 3 godine života dece

Foto: Goran Srdanov

Na to kakav čovek će postati vaše dete najviše utiču prve tri godine života - nekoliko pedagoških teorija ukazuje na to. Zato je ključno obrazovati se o tome šta sve ostavlja posledice na dete u tom periodu i kako postupati kako bismo mu pomogli da se pravilno razvije. O tome smo pričali sa Tijanom Adamov Ignjatović, koja je osnivačica inicijative "Žute pantalone".

Tijanina inicijativa „Žute pantalone“ fokusira se na proučavanje detinjstva iz ugla popularne Montesori pedagogije. Teorija Marije Montesori je jasna: na razvoj deteta dosta utiče njegovo okuženje, a neke presudne stvari događaju se u prve tri godine života.

„Mi se tog perioda ne sećamo, ali su utisci koje smo tada upili temelj za ceo život. Nauka nema više dileme da prve tri godine života imaju najveći uticaj, ne samo u fizičkom smislu, nego u emotivnom i psihičkom. Temelji ličnosti se postavljaju u najranijem detinjstvu“, objašnjava Tijana Adamov Ignjatović.

Montesori pedagogija smatra da obrazovanje počinje od prvog dana. Roditelji su prvi učitelji dece, pa najbolje što možemo da učinimo za decu je da ih okružimo onime što želimo da nauče. Dakle, sa ljudima koji su uzori i okruženjem koje je podsticajno, ali ne ometa prirodni razvoj deteta, kaže Tijana.

Dve ključne osobine

Prema Montesori pedagogiji, do šeste godine, dete ima upijajući um – uči kroz svoja čula. A tek posle šeste postaje intelektualni istraživač. Ova činjenica ukazuje da dete u prve tri godine može razviti temelj za dve važne osobine – samopouzdanje i koncentraciju.

„Ukoliko dete omogućeno da se slobodno kreće, da recimo samo posegne za loptom i da je uhvati, njegovo samopouzdanje proizilazi iz toga što je koristeći svoje resruse postiglo neki cilj. Postiže sklad uma i tela – prirodni osećaj koji dolazi kada nešto uradimo sami. Samostalnost je presudna za razvijanje dobrih mehanizama ličnosti, koje kasnije u životu pomažu“, objašnjava Tijana Adamov Ignjatović.

Prvi #DanRanogDetinjstva je održan u Beogradu!Hvala ????

Posted by Žute patalone on Tuesday, August 31, 2021

Problemi koje deca danas imaju s koncentracijom se takođe postavljaju u najranijem detinjstvu.

„Imamo običaj da prekidamo decu, a ona prate unutrašnjeg učitelja kad nešto žele da istražuju, posmatraju sat vremena, da se igraju sa nekom loptom. U najranijem periodu dete uči tako što istražuje svet oko sebe“, ukazuje Tijana.

Najvažnije što treba da uradimo je da posmataramo dete.

Naviknuti smo da pod pritiskom obaveza razmišljamo da je važno samo da dete obučemo, da mu damo da jede. Manje obraćamo pažnju na kogitivni razvoj. A postoje senzitivni periodi kada dete neke stvari usvaja – a naš zadatak je da ga posmatramo. Treba da stvorimo prostor gde može slobodno da se kreće i da ga pustimo. Dete najviše interesuju predmeti oko njega. Igračke nisu igračke, to su umanjeni predmeti koji decu uče o životu. Za njih je taj svet predivan, a mi to zaboravljamo, jer smo se na njen navikli. Recimo, ako dete vidi sliku kuce, i vi mu kažete da je to kuca, kada izađe napolje i vidi psa, onda je zaokružen proces učenja“, jasna je osnivačica „Žutih pantalona“.

Foto: Goran Srdanov

Gde roditelji najčešće greše?

„Naša impresija je da su savremeni roditelji pod pritiskom da učine dete srećnim. Ali sreća ne dolazi od toga što ćete imati što više igračaka, bolju odeću, više putovanja. Upravo suprotno – dete ranog uzrasta je najvažnije da bude u bliskom okruženju. Nije od presudne važnosti da putuje, to je čak i zbunjujuće“, govori Tijana.

Pored takvog roditeljskog stava, neretko mnogi već u prve tri godine upoznaju dete s telefonom, što je pogubno. Tijana naglašava da moramo biti strpljivi s malom decom.

„Bitno je da razumemo da ne smemo bavati deci mobilne telefone, jer je to prepreka njihovom razvoju. Ono mora svojim snagama da istražuje svet oko sebe – i mi moramo da imamo strpljenja. Nama će život biti prijatniji ako zastanemo i pokušamo da razumemo šta dete interesuje. Ako idemo u šetnju i dete hoće da posmatra predmet, da zastanemo i pustimo ga da posmatra. Dakle, da stavimo njegove potrebe u najranijem periodu na viši nivo od naših – jer će nam se to vratiti kasnije, kada mi budemo slobodni za svoje aktivnosti, a dete neće imati osobine koje nas nerviraju. Teško nam je da pratimo energiju dvogodišnjaka, ali je važno da promenimo fokus i damo detetu kvalitetne sadržaje, vreme, uzor i ljubav“, kaže ona.

«Igračke sa svrhom« 12.decembra u Beogradu!Dragi prijatelji, prva smotra društveno odgovornih igračaka pod imenom…

Posted by Žute patalone on Tuesday, July 13, 2021

Još jedna naizgled bezazlena stvar je neizmerno važna – da sve u kući bude prilagođeno detetu.

„Ako ima stoličicu koja je njegove veličine, čiviluk na koji može da okači jaknu, cipele koje može samo da obuje, ono će se osećati dobro i ravnopravno. Takva deca kasnije nemaju tantrume – potpuno su smirena i usklađena“, jasna je Tijana.

Disciplina po Montesori pristupu

Ukoliko želite da korigujete neku osobinu deteta, naravno da je to moguće i posle treće godine života. Zapravo, Marija Montesori je smatrala da se čovek u potpunosti formira tek u 24. godini.

Zanimljiv je i način na koji se deca disciplinuju prema pristupu ove pedagoške teorije.

„Ukoliko dete nešto da posluša, nikada ne idemo na zabranu, a nipošto na omalovažavanje ili fizilku kaznu. Zapravo, ponudimo alternativu – biraj između dva i tri. Ako dete kaže: ‘Neću sada da večeram’, vi kažete: ‘Dobro, oćeš li da postaviš sto ili će mama da ti pomogne’. Dete ranog uzrasta voli da zaokupira misli, a mi koristimo njegovu inteligenciju da mu skrenemo pažnju. Zadržavamo poštovanje, ne narušavamo integritet deteta“, savetuje Tijana Adamov Ignjatović.

Na primer, ako dete neće da siđe sa stola, ne vičemo mu da siđe, već ga pitamo da li želi da mu pomognemo da siđe, ukazuje ona.

„Poručujemo šta očekujemo od njega – mora da ima jasne poruke šta je dozvoljeno a šta nije. A najbolje učimo decu ako smo mi uzori. Ako kažemo da treba da se raspreme igračke, a mi sami ne volimo da ih raspremimo, onda ćemo dete to teško naučiti“, dodaje.

Foto: Goran Srdanov

Treba li tepati detetu?

Inicijativa „Žute pantalone“ je prepoznala smo da postoji jedan veliki problem – deca sve kasnije progovaraju. Zbog toga žele da pokrenu besplatno logopedsko savetovalište za roditelje.

Tijana smatra da nije dobro da deci tepamo sve vreme, ali ipak ne treba skroz da se odreknemo te navike.

„Logopedi se slažu sa Montesori pedagogijom koja nalaže da sa decom moramo da razgovramao glasno i jasno. Kad s detetom razgovarate od prvog dana kao da vas potpuno razume, ono usvaja jezik na unutrašnjem nivou. Zato je bitno da detetu govorimo razgovetno, ali ne treba da budemo kruti i puni ljubavi. Niko ne kaže da ne treba da mazite svoje dete, ali nemojte ga lišiti ispravnog govora“, jasna je.

Tim logopeda #MontesoriJezik savetuje mame kako da podstiču razvoj govora kod male dece:Sa navršenih godinu dana dete…

Posted by Žute patalone on Wednesday, August 25, 2021

Kako deci objasniti pandemiju?

Najzad, interesovalo nas je i kako da maloj deci objasnimo sve što se dešava oko njih zbog pandemije koronavirusa.

„Polazimo od toga da smo iskreni sa detetom i ništa ne krijemo. Deci koja odrastaju s nama koji nosimo maske to nije čudno, jer oni vide takav svet. Starijoj deci ne treba mnogo objašnjavati, nego ih informisati da je to tako, da sada postoji virus i da je nešto od čega možemo da se razbolimo. Dakle, treba im pružiti neutralne informacije i prihvatiti da oni isto imaju osećanja i misli i da su ravnopravni članovi društva“, savet je Tijane Adamov Ignjatović.

***

Bonus video: Dan majke trojki

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram