Dajana se iz Šapca odselila u Nemačku i postala mama: Evo šta sve njeno dete tamo ima, a ovde je misaona imenica

„Moje radno vreme je u potpunosti prilagođeno potrebama mog deteta.“

Dajana Zorić je medicinska sestra iz Šapca koja je sa 24 godine otišla u Nemačku. Isprva joj nije bio san, kao mnogim zdravstvenim radnicima, da traži posao van Srbije, pre svega, u Nemačkoj gde su naši stručnjaci vrlo traženi. Ali vremenom je uvidela da je to najbolji put za nju.

Sada je tamo šest godiina. Pre tri godine rodila je ćerkicu i sada za Zadovoljnu govori kako je biti mama u toj evropskoj zemlji i koje sve benefite deca dobijaju od države.

Foto: Privatna arhiva

Vrtić na poslu

„Moje radno vreme je u potpunosti prilagođeno potrebama mog deteta. Ona ide u vrtić koji se nalazi u sklopu klinike u kojoj radim, tako da velike poteškoće u tom smislu nemam“, kaže Dajana.

Ističe da je onima koji rade u smenama i koji nemaju vrtić u sklopu posla svakako izazovnije, ali baš zato više treba misliti unapred gde se zapošljavamo i koje su mogućnosti, a ne da li je plata za par stotina evra veća.

A kakva je situacija što se tiče plaćanja vrtića?

„Vrtić je besplatan, plaća se samo hrana, ali je bitno da naglasim da to nije pravilo u svakoj pokrajini u Nemačkoj. Ja sam u Bavarskoj i ovde svakako važi to pravilo.“

Jaslice od 300 do 800 evra

Naša sagovornica priča i kakvi su okvirno troškovi tamo kad su u pitanju deca.

„Mesečni troškovi su zaista individualni od porodice do porodice i zavise od toga na koje vannastavne aktivnosti dete ide, od cene vrtića, uzrasta itd. Pošto je moja devojčica stara tri i po godine, kao najveću stavku do tog uzrasta ja izdvajam cenu jaslica. Ne smemo pomešati vrtić i jaslice jer se jaslice plaćaju, a u Bavarskoj se vrtić ne plaća. Cene jaslica zavise od dnevnog angažmana, kao i toga da li su privatne ili državne, da li dete jede njihovu hranu ili donosi od kuće. Cene se kreću od 300 do 700, 800 evra, a grad potpomaže sa nekih 100 evra mesečno.“

Foto: Privatna arhiva

Dajana kaže da ćerkicu ne želi da još opterećuje brojnim aktivnostima, ali da svakako može da joj priušti mnogo toga.

„Mislim da je premala za dodatne obaveze jer su dani u vrtiću jako dobro isplanirani – ima vremena za sport, igranje i slične aktivnosti. Za sada joj se dopao naš srpski folklor koji je videla kod nas u crkvi i želela je da igra sa tom decom. Od januara planiram da je upišem, pa da vidimo da li će joj to zaista ostati interesantno.“

Veruje i da je u redu pustiti, tj. sačekati dete da samo izrazi želju za nečim.

Dodatne aktivnosti od 30 do 100 evra

„Iz iskustva kolega sa starijom decom koja imaju aktivnosti dva, tri puta nedeljno znam da su cene od 30 do 100 evra, u zavisnosti pd toga šta je u pitanju, koliko često…“

Dajana priča i da je plus kod nje bio to što je ćerkica rođena u Nemačkoj, sa godinu i par meseci krenula je u jaslice, pa nije imala nikakve strahove kako će nju vršnjaci prihvatiti.

„Počela je odmah da propričava na oba jezika i uklapanje je bilo besprekorno. To bih navela i kao najveću pozitivnu stavku dece rođene u inostranstvu – učenje oba jezika od početka i još tu kroz vrtić, odnosno školu dođe svakako i engleski, pa je to po meni fantastično.“

Foto: Privatna arhiva

S druge strane, Dajana priča da je bilo malo drugačije kada je njena mlađa sestra pre dve i po godine sa 14 godina došla u Nemačku.

„Krenula je odmah u školu, ali naravno prvu godinu je izgubila u smislu da je i u Srbiji i u Nemačkoj morala da ide u osmi razred. Te prve godine je učila nemački, bila je u odeljenju sa decom koja su te godine došla u Nemačku i svi zajedno su samo učili jezik. Nisu bili ocenjivani, tj. dobijali su ocene koje su mogle ili ne da uđu prosek, sami smo mogli da odlučimo.“

Kaže da sestra sada, posle dve godine, nemački priča skoro perfektno, bez dijalekta, školski.

„Posle godinu dana dolazi do promene klase (odeljenja) gde ona nastavlja 9. razred i gde je odlično prihvaćena. Nemačka je naviknuta na strance i oni, a pogotovu deca u tom uzrastu, uvek su jedni drugima na raspolaganju i od pomoći.“

#related-news_0

Dajana govori i kakvo je njeno iskustvo što se tiče porođaja u Nemačkoj.

„Roditi dete u inostranstvu je svakako za mene nešto pozitivno kada tu živite i radite, znate jezik. Ja nisam imala nikakve strahove, ali mnoge žene imaju zbog nepoznavanja jezika. Ipak, naših ljudi zaista ima svuda i mislim da ne postoji klinika na kojoj nema nikog sa Balkana.“

Dečji dodatak za svako dete 250 evra do 18. godine

Posebno mesto u ovoj priči ima podrška države porodici.

„Od privilegija bih navela finansijsku pomoć koju dobijaju majke, dužu mogućnost porodiljskog odsustva (do tri godine), pomoć porodicama sa manjim primanjima za kupovinu dečje opreme. I svakako je bitno da naglasim da svako dete ima pravo na dečji dodatak u iznosu od 250 evra po detetu. Taj dodatak dobijate dok se dete školuje ili do 18. godine ukoliko je školovanje do tada već završeno.“

Što se tiče ostalih mogućnosti koje Dajana vidi za svoje dete nadalje, izdvaja one ekonomske, zatim mogućnosti daljeg obrazovanja i širenja prijateljstava sa ljudima iz celog sveta.

„Naravno, dosta zavisi od toga i šta je ljudima prioritet u odrastanju njegovog deteta, neko ne bi dao parče svoje prirode ni za koju od ovih mogućnosti, ali ja tu prirodu svom detetu veoma lako nadoknadim.“

I onda gde Dajana svoju porodicu vidi u budućnosti?

„U bližoj budućnosti sebe svakako vidim ovde gde sam i sada. A što se tiče dalje budućnosti, sebe najviše vidim na relaciji Šabac-Beograd-Zlatibor-Budva-Poreč-Trebinje i tako u krug u zavisnosti od godišnjeg doba. Ja sam velika jugo-nostalgičarka, volim svoju zemlju, ali smatram da treba da se osiguram za bolju budućnost. U svakom slučaju, tu gde budem bila, moraću da imam veliku kuhinju jer obožavam da kuvam, mali vinski bar i kućnu biblioteku sa mestom za opuštanje.“

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram