Zagrepčanka u Beogradu: Jer Dunav i Sava su moje more

Naravno da je drugačije doći u neki grad kao turist, a drugačije živjeti u njemu. Ne mogu se nazvati više turisticom, a daleko sam i od Beograđanke. Samo imam sreće da trenutno živim u ovom gradu. Sreće? Apsolutno!

Jer kad je sve u banani i teško - ja se spustim do rijeka. Dunava ili Save. Odem do Kalemegdana gdje puca pogled na ušće dviju rijeka, spustim se kroz tvrđavu do Nebojšine kule pa do keja. I gledam u rijeku. Nevjerojatno je smirujuće.

I u trenu zaboraviš i oprostiš ludi promet, gužve i zagađenje. Ponekad se osjećam kao Tom Sawyer koji vrti travku u istima i gleda u moćni Mississippi, smišljajući životne planove. Tako i ja gledam u taj lud, opasan, ogroman, prekrasan Dunav. I u barže koje me svaki put ponovo razvesele.

Koliko mi fale zagrebački parkovi i zelenilo i ponekad me ubija beogradski beton i sivilo (eto jedne stvari koje možda maaaalo ne volim), toliko me rijeke liječe. I dostupne su svima. Fascinirana sam i količinom splavova za sve prilike, kao i činjenicom da na Novom Beogradu iznajmljuju SUP daske na kojim se ljudi stvarno i zapravo vozaju gore dolje po rijeci bez imalo straha.

Isto tako nisam imala pojma da ima toliko marina s tolikom količinom brodova, a na deset minuta vožnje od centra (znam, znam, kad nije gužva) ima otok usred Dunava koji je čaroban. Pogotovo kad nije sezona i tamo su samo oni koji ga dobro poznaju.

Moj grad svoju Savu uopće nije iskoristio - ideš samo preko mosta iz Novog Zagreba za Zagreb.

Beograd svoje dvije rijeke koristi do maksimuma. I to je nešto prekrasno. Uživajte!

***

Bonus video: Ko je Zagrepčanka u Beogradu

Bonus video: