Zašto ti tako samo pozitivno pišeš? Jel’ te stvarno ništa ne smeta ovdje? Ma je li te netko plaća za promociju Beograda. Obrati mi se ako želiš nešto što ne valja…
Naravno da je drugačije doći u neki grad kao turist, a drugačije živjeti u njemu. Ne mogu se nazvati više turisticom, a daleko sam i od Beograđanke. Samo imam sreće da trenutno živim u ovom gradu. Sreće? Apsolutno!
Jer kad je sve u banani i teško – ja se spustim do rijeka. Dunava ili Save. Odem do Kalemegdana gdje puca pogled na ušće dviju rijeka, spustim se kroz tvrđavu do Nebojšine kule pa do keja. I gledam u rijeku. Nevjerojatno je smirujuće.
I u trenu zaboraviš i oprostiš ludi promet, gužve i zagađenje. Ponekad se osjećam kao Tom Sawyer koji vrti travku u istima i gleda u moćni Mississippi, smišljajući životne planove. Tako i ja gledam u taj lud, opasan, ogroman, prekrasan Dunav. I u barže koje me svaki put ponovo razvesele.
Koliko mi fale zagrebački parkovi i zelenilo i ponekad me ubija beogradski beton i sivilo (eto jedne stvari koje možda maaaalo ne volim), toliko me rijeke liječe. I dostupne su svima. Fascinirana sam i količinom splavova za sve prilike, kao i činjenicom da na Novom Beogradu iznajmljuju SUP daske na kojim se ljudi stvarno i zapravo vozaju gore dolje po rijeci bez imalo straha.
Isto tako nisam imala pojma da ima toliko marina s tolikom količinom brodova, a na deset minuta vožnje od centra (znam, znam, kad nije gužva) ima otok usred Dunava koji je čaroban. Pogotovo kad nije sezona i tamo su samo oni koji ga dobro poznaju.
Moj grad svoju Savu uopće nije iskoristio – ideš samo preko mosta iz Novog Zagreba za Zagreb.
Beograd svoje dvije rijeke koristi do maksimuma. I to je nešto prekrasno. Uživajte!
***
Bonus video: Ko je Zagrepčanka u Beogradu
Bonus video:
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
