Kad porastem biću deda bez majice

Stav 20. avg 202120:21 > 20:33
Foto:ELW / Shutterstock

Komšija Milan od šoka je ispustio jogurt koji se razlio po stepenicama zgrade, a lice mu je bilo potpuno bledo dok je kraj njega prolazila komšinica Mira. "Dobro jutro komšija", rekla mu je i prošla pored njega, dok on još nije mogao ni reč da izusti. Čim je iskoračila ispred zgrade, jedan dečko je naglo zakočio, a druga prolaznica se nekoliko puta okrenula i najzad prekrstila. Dok je Mira stizala ispred lokalne prodavnice, žamor nekoliko staraca koji se već okupljali na gajbicama se pojačavao, a uskoro su izašle i zapanjene prodavačice koje su se međusobno domunđavale: "Je l treba da zovemo hitnu". Šta se zapravo desilo komšinici Miri? Pa rešila je, u sedmoj deceniji života, da uradi isto što i njen muž radi već godinama – da izađe napolje bez majice.

Tako ja zamišljam situaciju u kojoj žene konačno od muškaraca preuzimaju naviku koja je njihov luksuz već vekovima.

Čim stigne prvi sunčani prolećni dan, tamo negde u aprilu, znak da se priroda obnavlja su dede bez majice.

Kako često vozim bicikl dobro poznatim beogradskim stazama, s prvim visibabama izmile i oni – stariji muškarci koji prolaze pored mene na svojim biciklama dok im prolećni povetarac miluje nagi torzo. Onda zastanu na nekom betonskom proširenju, pa se lepo opruže i upijaju zrake sunca. Apsolutni zen, bez ijednog časa joge. I baš im zavidim.

A kako vreme postaje toplije, dede bez majice preplavljuju ceo grad, ne samo izletišta. Gravitacija je učinila svoje na njihovim telima, koja su već dobro preplanula, jer ipak su majice odložili već u aprilu. Nije to lep prizor, ali njih je baš, baš briga. Kad vidim, uvek pomislim: ovo je vizija idealne starosti.

Zamislite samo –  već ste u penziji, imate vremena na pretek.  Telo vas sve više izdaje, pa želite maksimalno da ga oslobodite svih stega. A za društvene norme vas baš zabole ona stvar. Tolike decenije ropstva odećom i osnovnom kulturom su završene. Sad možete da se vratite prirodnom instiktu, koji vam poručuje da je baš prijatno ići bez majice kad sunce dobro greje. I vi ćete ga poslušati, jer vam više apsolutno nije bitno šta će da kaže komšinica s trećeg sprata. Niti vam je bitno što vas prodavačica opominje, što vas na ulici zgroženo gledaju, vidno vas zaobilaze. U glavi ste eliminisali mišljenje drugih ljudi kao nešto što je imalo relevantno za vaš život. A to je, priznajte, teret koji svakodnevno nosimo na plećima.

Foto: Dariusz Szwangruber / Alamy / Alamy / Profimedia

Kad porastem volela bih da budem deda bez majice, ali to nikada neću postati, jer sam žena. Potpuno smo zaboravili da je ženama totalno uskraćeno da idu bez majice bilo gde. Problem je već kad ne nosimo brushalter, a toples u javnosti bi se eventualno tolerisao samo mladim ženama. Uz cenu da postanu glavna tema tabloida narednih mesec dana. Inače nam ostaje samo nudistička plaža i privatnost doma. Nije fer.

Naravno, mnogi ne odobravaju ni to što muškarci idu okolo nagi. Ali, kad malo razmislimo, ko može da ih osuđuje? Može im se, kao što im se može i hiljadu drugih stvari o kojima žene oprezno razmišljaju.

Komšinica Mira u realnosti može samo da popuje svom mužu što je opet bruka po kraju jer ide okolo „sav nikakav“. Na jedno uvo uđe, na drugo izađe. Dani brige su završeni, ostalo je da se lagano gustira u toplom zagrljaju sunca.

***

Bonus video: Kućni ljubimci za mirniji život

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram