Najstrašniji tekst o mraku koji čeka Amerikanke – ovo ne smemo da dozvolimo

Foto: EPA-EFE/WILL OLIVER

Pakao koji čeka Amerikanke lako može da zadesi i nas.

Vrhovni sud SAD poništio je presudu u slučaju Ro protiv Vejda i samim tim poništio i ustavno pravo na abortus. Očekuje se da će abortus postati nezakonit ili strogo ograničen u dvadeset država SAD.

Đia Tolentino za The Newyorker piše kako je teško razumeti ekstemizam Vrhovnog suda. Podrška abortusu u SAD nikada nije bila veća – više od dve trećine Amerikanaca se zalaže za pravo žene na prekid trudnoće iz bilo kog razloga.

Nasuprot tome, republikanski zvaničnici su jasno stavili do znanja da će pokušati da donesu federalnu zabranu abortusa kada budu kontrolisali oba doma Kongresa i Predsedništvo.

„Svako ko može da zatrudni sada mora da se suoči sa realnošću da je pola zemlje u rukama zakonodavaca koji veruju da su vaša ličnost i autonomija uslovljeni – koji veruju da, ako ste oplođeni od druge osobe, pod bilo kojim okolnostima, imate zakonska i moralna obaveza da se podvrgne trudnoći, porođaju i, po svoj prilici, dve decenije ili više negovanja, bez obzira na trajne i potencijalno razorne posledice po vaše telo, vaše srce, vaš um, vašu porodicu, vašu sposobnost da stavite hranu sto, planove, težnje, život“, objašnjava Tolentino.

Dok je slogan onih koji se protive abortusu „Ne vraćamo se na staro“, Tolentino ukazuje da se žene neće vratiti u nazadno doba, već će započeti nešto mnogo gore.

Foto: EPA-EFE/ERIK S. LESSER

Opasnosti neregulisanih pilula za abortus

„Ušli smo u eru ne samo nebezbednog abortusa, već široko rasprostranjenog državnog nadzora i kriminalizacije – svakako trudnica, ali i lekara i farmaceuta i osoblja klinika, volontera i prijatelja i članova porodice, svakog ko dođe u značajan kontakt sa trudnoćom koja se ne završava zdravim rođenjem“, jasna je.

U državama u kojima je abortus bio ili će uskoro biti zabranjen, svaki gubitak trudnoće sada se potencijalno može istražiti kao zločin. Istorija internet pretraga, istorija pregledanja sajtova, tekstualne poruke, podaci o lokaciji, podaci o plaćanju, informacije iz aplikacija za praćenje menstruacije — tužioci mogu sve to da ispitaju ako veruju da je gubitak trudnoće možda nameran.

Tolentino navodi primer jezivog slučaja Afroamerikanke Lejtis Fišer, majke troje dece iz Misisipija, koja je zarađivala jedanaest dolara na sat kao policijska radio operaterka.

Doživela je pobačaj, otprilike u 36. nedelji, kod kuće. Kada je ispitana, priznala je da ne želi više dece i da ne može priuštiti da se brine o više dece. Ona je svoj telefon predala istražiteljima, koji su ga ispitali u potrazi za podacima i pronašli termine za pretragu u vezi sa mifepristonom i misoprostolom, tabletama za abortus.

„Ove pilule su jedan od razloga zašto se ne vraćamo u eru vešalica. Mogu se prepisati putem telemedicine i dostaviti poštom; a one su 95 do 98 procenata efikasne u slučajevima trudnoće do 11 nedelja, što čini skoro 90 procenata svih abortusa u SAD. U 19 država lekarima je zabranjeno da vrše abortuse putem telemedicine, ali žene mogu da traže pomoć od kliničara u drugim državama i inostranstvu“, navodi Tolentino.

Nije bilo dokaza da je Lejtis Fišel uzela pilulu za abortus. Ipak, optužena je za ubistvo drugog stepena i zatvorena nekoliko nedelja uz kauciju od sto hiljada dolara.

Foto: EPA-EFE/ERIK S. LESSER

U mnogim državama, da bi izbegla kršenje zakona, žena bi morala da se vozi u državu u kojoj je abortus legalan, da tamo ima konsultacije, a zatim da dobije tablete u toj državi. Mnoge žene u Teksasu odlučile su se za rizičniju, ali lakšu opciju: da se voze preko granice do Meksika i dobiju tablete za abortus u neregulisanim apotekama, gde farmaceuti mogu da daju pogrešne savete za upotrebu.

Neke žene koje nemaju slobodu i novac da putuju van države, i koje se plaše posledica traženja kliničke potvrde svoje gestacijske faze, naručiće tablete za abortus bez jasnog razumevanja koliko su odmakle u trudnoći.

Državne baze podataka „sumnjivih“ žena

I abortus i pobačaj se trenutno dešavaju više od milion puta svake godine u Americi, a ova dva stanja se često klinički ne razlikuju, piše dalje Tolentino. Zbog toga će države zabrane imati veliki interes da prave razliku između njih.

Neke su već postavile temelje za državne baze podataka o trudnicama koje će verovatno tražiti abortus. Prošle godine, Arkanzas je usvojio zakon pod nazivom „Zakon o svakoj mami“, koji zahteva od žena koje razmišljaju o abortusu da pozovu državnu telefonsku liniju. Takođe zahteva da pružaoci usluga abortusa registruju sve pacijente u bazi podataka sa jedinstvenim ličnim dokumentom.

Od tada, šest drugih država je primenilo ili predložilo slične zakone. Dežurne linije su zapravo hrišćanske organizacije, od kojih se mnoge maskiraju u klinike za abortuse, ne pružaju zdravstvenu zaštitu i savetuju žene protiv abortusa.

Foto: EPA-EFE/Mohammed Badra

Ako zatrudnite, vaš telefon će to saznati pre mnogih vaših prijatelja. Celokupna internet ekonomija je izgrađena na pažljivom praćenju kupovina korisnika i termina za pretragu.

Zakoni po uzoru na teksaški S.B.8 zakon, koji podstiče građane da podnose privatne tužbe protiv bilo koga ko omogućava abortus, će se umnožiti, upozorava Tolentino. A takvi ljudi, koji sebe vide kao osvetnike, mogu lako da dođu do ženinih podataka putem hakera.

I spontani pobačaji postaju zločin

Trudnoća je više od 30 puta opasnija od abortusa. Jedna studija procenjuje da bi zabrana abortusa širom SAD dovela do porasta smrtnih slučajeva povezanih sa trudnoćom za 21 odsto.

Takođe, zabrane abortusa će povrediti, onesposobiti i ugroziti mnoge žene koji žele da iznesu trudnoću do termina, ali se susreću sa medicinskim poteškoćama. Lekari su već počeli da odbijaju da leče žene koje su usred pobačaja, iz straha da bi tretman mogao biti klasifikovan kao abortus.

Jednoj ženi u Teksasu je rečeno da mora da vozi petnaest sati do Novog Meksika da bi joj uklonili vanmateričnu trudnoću — koja je po definiciji neodrživa i uvek opasna za majku.

Mizoprostol, jedna od tableta za abortus, rutinski se propisuje za lečenje pobačaja, jer uzrokuje da materica izbaci preostalo tkivo. Farmaceuti u Teksasu, plašeći se pravne odgovornosti, već su odbili da ga prepišu.

Ako se pobačaj ne dovede do bezbednog završetka, žene rizikuju perforaciju materice, otkazivanje organa, infekciju, neplodnost i smrt.

Foto: EPA-EFE/WILL OLIVER

Većina pobačaja je uzrokovana faktorima koji su van kontrole trudnice: bolesti, nepravilnosti placente ili materice, genetske abnormalnosti. Ali tretman trudnica u Americi čini da se mnoge od njih osećaju direktno i isključivo odgovornim za opstanak svog fetusa.

Rečeno im je da apsolutno izbegavaju alkohol, kafu, retinol, delikatesnu ćuretinu, nepasterizovani sir, tople kupke, intenzivne vežbe, lekove koji im nisu prepisani, lekove koje su im prepisivali godinama – često bez ikakvog objašnjenja često loših razloga iza ovih zabrana.

Manje je verovatno da će se pojaviti strukturni faktori koji jasno povećavaju verovatnoću pobačaja – siromaštvo, izloženost hemikalijama iz životne sredine, rad u noćnim smenama, ističe novinarka The Newyorkera.

„Moraćemo da budemo glasni i bezuslovni po pitanju abortusa kao neophodnog preduslova za pravdu i jednaka prava ako želimo čak i šansu da jednog dana budemo na nekom boljem mestu“, zaključuje Đia Tolentino.

***

Bonus video: 72-godišnja Viene koja peške ide Putem svile šalje poruku svim ženama

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram