Žena koja vidi suštinu života, život kao takav.
Živimo u svetu slika. Mnogo slika. Kvadrati se roje sa svih strana, svakoga dana. Ponekad je mnogo kvadrata za naše oči. Mnogo boja, mnogo utisaka.
A onda sasvim nečujno do vašeg oka stigne čista emocija zarobljena u kadru. Emocija bez filtera, prekrasna bora, žena devojčica, živa kap vode koja se sliva sa ekrana.
Takve su fotografije Splićanke Ane Dujam. Fotografije žena – koje u njenim kadrovima izgledaju stvarno, stvarno bez filtera, bez poza. Ona žene ne ulepšava, one su na njenim snimcima prelepe u svojoj iskrenosti. I ne samo žene. Ljudi su na njenim fotografijama stvarni ljudi.
Ana je u jednom kratkom periodu živela u Beogradu. Sada opet živi u Splitu, kraj mora. Primorci su oduvek bili drugačiji, neobični kao more.
I ona donosi penušavost i na pitanje ko je i odakle dolazi nema tipičan odgovor.
„Ja sam netko tko voli postojati, mijenjati se, osjećati, doživjeti, otpustiti. Kada bih ja bila tekst, pisalo bi: ´Ovdje postojim ja i nastajem svakim novim zarezom. Sve što čini mene započelo je u Splitu, gdje sam rođena i odrasla“, predstavlja se Ana.
Ova Splićanka živela je u Beogradu živela od 2018. do 2020, taj period joj nije bio lak, a ona na njiega ima krasna sećanja: „Tada je verzija mene kao Splićanke poprimila verziju još ljepšu od one koja je postojala u mom rodnom gradu. Život mi je tada nabacivao teška kamenja u krilo, a Beograđani su se našli tu da rasporede teret. Mnoge ruke su stigle u pomoć a to se pamti za života“, priča nam Ana.
Na nežne fotografije ove žene naišli smo slučajno, na Instagramu, ali ništa u njenom radu ne deluje kao slučajnost, već kao odlučnost žene koja želi da ovekoveči život. Zato je zanimljivo znati kada i kako je počela da se bavi fotografijom.
„Nemam precizan odgovor na to pitanje jer sam se kroz prvi period života poprilično ‘gubila’ u raznovrsnim verzijama mene. Umjetnost kao takva je bila jasno definirana crta mene, ali fotografija se dogodila tako što sam pratila instinkt i potrebe onda kad je bilo najteže. Sjećam se da sam kao dijete pronašla kutiju fotografija, rola filma i analognog ‘idiota‘ i odmah se dogodila spona. Trenutak u kojem se jasnije usmjeravam prema fotografiji je otprilike 2016. godine.“
Većina Aninih fotografija je crno-bela, a opet svaka ima boju. Ona iz ljudi izvlači boju dok ih gleda gleda kroz objektiv.
„Uvijek govorim da za mene boja skreće pažnju s onoga što je važno. Crno-bijelim prikazom smo uvučeni direktno u srž viđenog. ‘Boju‘ iz ljudi prenosim emocijom, a objektiv je kanal kojim putuje obostrana informacija. Subjekt mi poklanja dio sebe koji postoji u meni i obrnuto“, priča.
Ova žena fotografiše žene u svim dobima. I na tim snimcima je žena i devojčica, i devojka, i žena, zrela žena. Žena s borama, žena sa celulitom.
Kakav odnos ima prema svim tim razdobljima u životu jedne žene, pitamo je.
„Filozofski gledano, odnos ima više različitih manifestacija i alata putem kojih nastaje. Tako da ja osobno imam samo vlastito uzročno-posljedično poimanje tih razdoblja o kojima kreiram mišljenje, sada, iz perspektive žene. Žena prethodi ženi, njoj prethodi djevojka, djevojci djevojčica. Jedna nit prolazi kroz sve. Prvotno mislim da je potrebno biti sigurno dijete kako bi prešle u djevojku koja nije determinirana nepovjerenjem prema svijetu, dakle sebi. Period bivanja djevojkom je možda najosjetljiviji jer smo na prijelazu između oslanjanja na druge do oslanjanja na sebe. Ženu čini ono što djevojka utjelovi u sebi s dozvolom da u punini živi sva svoja iskustva“, iskrena je fotografkinja.
Lepota žena na njenim slikama deluje eterično, spiritualno, kao da hvata onu neku tananu, nežnu nit koja ženu čini ženom – pravu ženstvenost u njenoj suštini.
Šta je za nju lepota? Šta je za nju žena, a šta muškarac?
„Prije svega hvala na tako dubokom pitanju i zapažanju. Kada portetiram žene uvijek prikazujem ženu koju vidim, a ne ženu koja se prikazuje preda mnon (nadam se da vam to ima smisla). Uvijek ciljam ženstvenost jer je ona ženin kor, njena snaga i senzualnost, mekoća i ono što je čini unikatnom. Ljepota je za mene ono što nas dodirne na prvu, onaj djelić sekunde u kojoj vlada cijeli svemir tog bića koje stoji pred nama. Žena je izvor života, mudrost i snaga koja njeguje ljudski opstanak. Muškarac je drugačija manifestacija ljudske energije. On je ljubav koja štiti i održava ženinu snagu. On je dio nje i ona dio njega. Oni se ne nadopunjuju već se dodiruju u svojim puninama“, priča nam ova umetnica danas, u vremenu plastike, filera i opšte jurnjave za mladošću, pa dodaje svoje viđenje mejnstrim lepote.
„Ljepota leži u onom dijelu gdje se žena prepušta sebi i ondje gdje uživa u sebi. U jurnjavi za mladošću događa se samo gubitak konekcije sa sobom, i to razdire iznutra, a krpa se na vani.“
Neke Anine fotografije su erotične čak i kada su pune senki i lišene erotike. Gde se skriva eros?
„Ja projiciram vlastitu srž na subjekt koji to prima. Eros je prožet u svemu. On je izvor erotike – čista i vantjelesna ljubav. Nesvjesno težim erotici jer je ona simbol predanosti životu, težnja za istinom i ljepotom.“
A more. Sa nekih njenih fotografija kao da miriše more. Šta joj znači more i da li joj nedostaje kad je na kopnu.
„More je za mene početak i kraj. Uz njega sam rođena, formirana. More je doma svima, ono pruža beskraj, lakoću, čistoću i bestežinsko stanje i dozvoljava nam da se odvojimo od sebe i postanemo sve. Uvijek poziva da se oslobodimo u njemu. Kada mu nisam blizu, osjetim to cijelim svojim bićem.“
Ana trenutno radi na građenju sebe kao fotografa u raznim domenima sa ciljem da pomera vlastite granice. Odnedavno je postala full time fotografkinja i sada je mnogo toga na repertoaru. A osim fotografije postoji još stvari koje je zanimaju i ispunjavaju.
„Bavim se i pisanjem. Zasada sam se najviše pronašla i zadržala u poeziji koju usko vezujem za svoj fotografski rad i zapravo radim na povezivanju tog dvojca kroz novu formu. Ono što me također vječno ispunjava je crtanje, slikanje i pjevanje (taj dio mene još nisam dijelila s ljudima). S obzirom na to da sam vrlo slojevita i kompleksna postoji još jedan dio mene koji se planira baviti i psihoterapijom u narednom, zrelijem periodu života, a sam proces edukacije se već započeo. Tu je i ples, koji je ujedno moja posljednja i skrivena čežnja“, kaže ova svestrana umetnica.
Kada je reč o žanru fotografije kojem će se posvetiti, napomnjie da je portretna fotografija njena baza, suština njenog rada i kao takva se provlači kroz sve što trenutno radi.
„Čovjek je uvijek u središtu mog rada, ali trenutno se planiram najviše posvetiti fotografiranju vjenčanja i rasti u tom izazovnom, prelijepom i strastvenom žanru. Tu se moja emotivnost i intuicija jako lijepo kanaliziraju i kreiraju fotografije kao svjedoke ljubavi i intime.“
Mi bismo voleli da uskoro vidimo Aninu izložbu i pitamo je gde je moguće videti njene radove.
„Na proljeće planiram izložbu portreta u svom rodnom gradu, a koncept se priprema već neko vrijeme… Moji radovi se trenutno mogu vidjeti na mojoj web stranici anadujam.com te na mom IG profilu @_anadujam.“
***
BONUS VIDEO:
Pratite nas i na društvenim mrežama:
