Frajerka koja je pobedila sve jezive uvrede o svom telu

Anđela Gmitrović Foto:Privatna arhiva

Anđela Gmitrović izmislila je savršenu reč da opiše sebe - frajerka. Ona je mlada i neustrašiva devojka iz okoline Velike Plane, sa snovima i jakom porukom: da zavolimo sebe baš takvi kakvi smo i da se borimo da živimo slobodno. Ipak, put do takvog stava za Anđelu nije bio lak, a njeno iskustvo dosta govori o društvu u kom živimo.

„Frajerka je svoja, živi kako želi i oseća, nosi šta joj se nosi, može da ide i u kafanu i na rejv, da nosi i pantalone i haljinu. Frajerka je sve u jednoj ženi. Frajerka je način na koji se ja osećam, sebe sam tako nazvala sama“, za Zadovoljna.rs otkriva Anđela Gmitrović.

Ona je jedna od istaknutih influenserki body positive pokreta u Srbiji, a na Instagramu piše o ženskim problemima, maloj sredini, patrijarhatu, naravno i odnosu prema telu.

Body positive filozofija ne znači samo da staneš ispred ogledala i kažeš: „Jao, baš sam lepa“. To je proces rada na sebi, koji Anđela živi i u kojem uživa, kako nam je ispričala. Međutim, nije uvek bilo tako. Anđelino iskustvo iz detinjstva, samo zato što je imala određeni oblik tela, dosta nam govori u kakvoj sredini živimo.

Anđela Gmitrović Foto:Privatna arhiva

Groktanje i uvrede

Anđela je prvi put osetila neprijatnost zbog svog tela predškolskoj ustanovi – a u narednim godinama, bilo je često i duboko je uticalo na nju.

„Dečak danima nije hteo da dolazi u predškolsko, jer nije hteo da sedne pored debele devojčice. Za njega je bilo strašno i rogobatno što on sedi pored debele devojčice. Zašto mora baš on? Kad sam krenula dalje, u osnovnu školu, nizale su se razne uvrede. Nazivali su me pogrdnim imenima, dobacivali su za mnom, groktali… Sa tim sam se borila sama, ne želeći da povredim svoju mamu. Trudila sam se da to ne govorim nikome“, priča nam ona.

Takva trauma odrazila se na njen školski uspeh.

„Vršnjačko nasilje se odrazilo na to da jedina u prvom razredu nisam dobila onu knjigu na kraju godine. Nisam imala interesovanja da učim, da pišem, da čitam, da se istaknem. Nisam htela da ustanem u odeljenju da govorim jer sam mislila da sam najveća, da ću odudarati od drugih ljudi. To su neke strašne misli koje su remetile jedno sedmogodišnje dete. U drugom razredu sam bila vrlo dobra, moja majka je bila najsrećnija na svetu, nije mogla da veruje da sam napravila neki pomak“, priča Anđela.

Anđela Gmitrović Foto:Privatna arhiva

Ona nije roditelj, ali poručuje svim očevima i majkama: kad dete neće da uči i napreduje, da trenira, možda to dolazi iz manjka njegovog samopouzdanja.

„Niko se ne bavi dubljim problemima. Šta ako je detetu neko rekao: ‘Ti ne znaš da igraš fudbal, nisi dobar’. Moramo da shvatimo da se vršnjačko nasilje može odraziti kao trauma na život – ja neke stvari i dan danas vučem. Iako je to prošlo, i dalje osećam negde u podsvesti“, priznaje Anđela.

I u odraslom životu, događaju se jako jezive situacije. Recimo, na Instagramu je opisala kako joj je prišao jedan mladić sa rečima “Jeste da si bucka, ali lepo ti stoji”.

„Zvao me je sa sobom u toalet, nisam želela da odem i povukla se. Nakon toga je došao do mene sav izrevoltiran i rekao ‘Baš sam pao na dno kad sam doživeo da priđem jednoj debeloj krmači i da me ista odbije'“, piše Anđela.

Na internetu, na dejting sajtovima i mrežama, momci joj često pišu – a razlog je zaista uznemirujući.

„Pišu mi zbog svojih kompleksa i manjka samopouzdanja, plaše se odbijanja, a misle da ću ih ja prihvatiti. Misle da ja pristajem na bilo šta. Otvoreno mi kažu da ne mogu bolje, pa hoće mene. Uvek im odgovorim: ‘Izvini, ali ti ne možeš bolje – ja tačno znam šta hoću, šta želim i ostajem pri tome makar bila sama do kraja života'“.

Anđela Gmitrović Foto:Privatna arhiva

Zapiši na papir: Šta voliš kod sebe?

Anđela je u srednjoj školi konačno istupila iz mraka koji dobro poznaju oni koji se osećaju nesrećno u svojoj koži. Tada je uplovila u vezu s jednim mladićem.

„Stalno sam se pitala: ‘Zašto je on samnom kad ja izgledam ovako?’ Bila sam stalno tužna. Tražila sam odobrenje, stalno sam mu pričala kako izgledam, da bih čula neke lepe stvari od njega. Smatrala sam da će meni to da pomogne i da me nahrani. To jeste u tom trenutku meni dalo samopouzdanja, što on misli da sam lepa. Ali da sam ja mislila da sam lepa? Pa ne“, priznaje ona.

Onda, u jednom trenutku je odlučila da svaki dan na papir stavi sve šta voli kod sebe.

„To sam počela da radim svakog dana, ali mi nije magično palo sa neba da sam lepa. Bilo mi je potrebno mnogo rada na sebi“, kaže Anđela.

Anđela Gmitrović Foto:Privatna arhiva

Naravno da se ne oseća svaki dan dobro u svojoj koži, ali zato pomaže zapisivanje – jer kad poklekne, može da se podseti ko je, koliko vredi, šta je postigla. Najvažnije je shvatiti koliko naše nesigurnosti zapravo proističu iz straha od osude drugih ljudi.

„Uvek su mi kritična zona bile ruke, pa sam uvek nosila pufnaste rukave da ih prikrijem. Ali, moje ruke su moćne, zdrave, funkcionalne. One meni služe baš takve. A ja sam njih gurala u rukave da ne bi bile komentarisane i bole oči ljudima. Meni nikad zapravo nisu smetale, nego drugim ljudima. Zato treba da nađemo načina da zavolimo sve što nam smeta“, jasna je Anđela.

Anđela Gmitrović Foto:Privatna arhiva

Revolucionarka u maloj sredini

Anđeli u Beogradu često kažu da je donela revoluciju u svoje malo selo, a ona je ponosna feministkinja. Kaže da je solidarnost ključna za borbu za slobodu svake žene.

„Neko ko živi feminizam, nikada neće reći ništa ružno ni za jednu drugu ženu. Čak iako je izoperisana, iako je ostavila muža, itd. Feminizam je sloboda da budeš to što jesi i ne prezaš od toga šta će drugi da misle. Da možeš u bilo kom trenutku da kažeš šta hoćeš i osećaš, a da ne brineš što će neko komentarisati šta si uradila“, govori.

Anđela Gmitrović Foto:Privatna arhiva

Ipak, Anđela priznaje da sebe nekad uhvati, pošto živi u maloj sredini, kako se brine zbog nečega što je uradila.

„Ali, to je moja sloboda življenja. I Beograd je ruralna sredina kad je reč o nekim važnim stvarima. Kad vidimo na ulici neku osobu koja je obučena kako želi, kažemo: ‘Jao, vidi ovu’. Desi se da i moji prijatelji, koji se zalažu za sve slobode, prokomentarišu tako nešto. A feminizam je to – da niko ne upire prstom u tebe“, zaključuje ova devojka.

Ona sanja da postane preduzetnica i zaposli druge žene, ali i da nastavi da piše. I nada se da će se ustaliti njena fraza – da rado za drugu ženu kažemo: „Vidi, kakva frajerka!“

***

Bonus video: Najinteligentniji ljudi sveta

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram