Pitala sam ljude u Srbiji šta je najlepši gest kojim su pokazali ljubav – Nenad me zakucao u mestu

ljubav
Richard Levine / Alamy / Alamy / Profimedia

Kako kažeš volim te?

Proleće u Beogradu nikad nije bilo sivlje. U prolazu, na ulici, u prevozu, ljudima sa lica čitam strah, zbunjenost, tugu. Zadnjih par dana mi stoji neki grč u stomaku, nepobedivi osećaj krivice koje mi se čini da svi kolektivno delimo. I neka je tako.

U tom ujedinjenom osećaju da smo malo zakazli negde, osvestili smo – ili bar šerovali – sliku koja kaže Samo Ljubav. Zaista su to dve reči koje sam najčešće viđala na mrežama, a onda mi je palo na pamet šta znači samo ljubav, kako se koncept ljubavi i ničeg više uklapa u našu svakodnevicu? Da li je to kad propustimo baku na pešačkom ili legnemo na sirenu dok ne probudimo bebu na 13. spatu? Koliko često uopšte dopustimo sebi da osetimo i pružimo ljubav koja ne traži nešto zauzvrat? Dugačak je to niz pitanja, i svi ih imamo bezbroj poslednjih nedelju dana. I znam koliko nas odsustvo odgovara i objašnjenja čini nemoćnim – verujte da znam.

Ali zaboravili smo, čini mi se odavno, da je ljubav lepa i laka, i da ljubav nisu predstave i skakanje iz aviona – iako veliki srednjovekovni ljubavni gestovi zaista jesu wow i nije da nekada ne poželimo princa na belom konju koji dolazi preko sedam mora i gora samo zbog nas, sitnice su ipak ono što nam kaže ‘’Voljen/a sam’’, izmami malu krivudavu liniju na licu, a čini vam se kao da lebdite ili ipak stojite čvrsto jer znate da vas nijedna oluja neće oduvati, jer imate nekog ko vas čuva i grli malo jače.

Zato sam vas pitala kako vi kažete te dve reči od sedam slova, a da ih ne izgovorite. I dobila sam divne, najrazličije odgovore, one koji su me inspirisali, dirnuli, potresli, nasmejali. U samom vrhu su mi najjednostavnije rečenice: „Javi se kad dođeš kući“ ili „Molim te, pazi se“.

Pored toga veliki broj vas mi je rekao isto ono što i sama radim: da volite da spremite, pripremite omiljena jela ili neke dobre obroke u kojima će vaši voljeni uživati. Ili umesto svađe oko muzike, pripremili ste listu pesama koje on mora da zna, sitni pokloni, čokoladice i cveće nisu out ni za bake ni za devojke.

A da li ste ikad čuli za ono da voljene uvek osetite? Da uskočimo pre nego što nas neko zamoli, da odvalimo poneku dobru šalu kada primetimo da nekom fali smeha – ili da jednostavno budemo, osetimo i ćutimo. To i jeste možda najteže. Jedna moja drugarica je rekla: U stanju sam da slušam 2 sata kako je bilo na poslu i kad mi uopšte nije do toga.

Ipak, ljubav je nekad i žrtva, što potvrđuju komentari tipa: „Jeo sam svako jutro sendviče sa majonezom koje mi je supruga spremala iako ga ne podnosim“, ili ipak „Sedeo sam sa njom u sobi dok je Partizan igrao protiv Barselone“, ili najluđe i najtužnije, a upravo to je uradio jedan Nenad: „Prepustio sam je švaleru jer je ipak bolji frajer za nju“.

Nisu sve veze za zauvek, štaviše sve manje je takvih, ali lepo je kada vas partner stavi u neku priču ili plan u budućnosti. Kada svoje potrebe stavi u drugi plan zarad vas. Jedna žena je napisala da je shvatila koliko je muž voli tek kada su joj obe ruke bile u gipsu, dok je negovao, kupao i oblačio. I da bi se uvek opet udala za njega.

Ipak bilo je i komentara koji su me naterali da se zapitam gde je granica u davanju: „Dve godine radila za njega, čim se zaposlio nije me video“, „Renovirala kuću mužu, sad je bivši, družimo se u Katanićevoj“, ali i kratko i jasno: „Raskinuo“.

Neki su me baš nasmejali: „Kad mu usred svađe kažem da se skloni sa pločica jer je bos“, „Bacio sam joj cipelu u jezero“, „Držao sam joj glavu kada se otkinula od alkohola“.

Neki od vas su naveli da su deca najlepši gest ljubavi. Nekom podariti dete, pa hej, dao si mu ceo svet. A ti mali sunđeri, oni najbolje osećaju i znaju šta je ljubav. Jedna moja poznanica mi je ispričaća da zagrli ćerku i kaže „gnjec“, a da sada i njena malena devojčica radi istu stvar. Jedan tata je na anketi ostavio da je pravi dokaz ljubavi kada analizira sa sinom Frančeska Petrarku. Pre par jutara dok sam čerku budla poljupcima, pripremala njenu omiljenu užinu i vadila njenu omiljenu suknjicu, čula sam njen glasić kako kaže: „Mamice, volim te više od neba“ – i kunem vam se, malo sam umrla u sebi.

Nije teško biti tu, što bi jedna divna Jovana rekla: ali i mentalno i fizički. Nije teško reći:

„Tu sam za tebe uvek.“

„Možeš mi reći sve šta te muči – rešićemo.“

„Volim te najviše na svetu baš takvu/takvog kakav jesi.“

Nije zgoreg ni kupiti mami, baki ili sestri sitnicu koja će ih podsetiti da su važne. Odmeniti ih. Stati na pešačkom. Ne svirati. Pustiti u redu. Popričaj sa tatom, odigraj sa dedom partiju šaha. I zagrli ih svaki dan.

Na kraju, zaista nema potrebe da komplikujemo nešto što je toliko jednostavno i prirodno – da volimo.

Bonus video: TOP 10 najlepših srpskih brineta

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram