„Moj dečko je morao da izabere – mama ili ja“

Njegova mama
Ilustracija, Foto: Catchlight Visual Services / Alamy / Profimedia

"Nisam smela da joj uđem ni u kuću."

„Godine 2014. upoznala sam jednog dečka. Savršen momak, ali je na kraju morao da bira između mene i svoje majke.

On je šarmantan, zabavan, sladak, beskrajno strpljiv, ambiciozan, zgodan i srećan. On je najdruželjubiviji momak na koga ćete ikada naleteti, i bacio bi se na šine za ljude koje voli.

Znao sam da sam imala sreće kada sam ga tog leta srela na Tinderu (da, dobre stvari se tu mogu izroditi). Od tada smo zajedno.

Jedina nesavršena stvar vezana za njega? Njegova mama.

Moj dečko je morao da bira između mame i devojke.

Ona je psihijatrica, vrlo je stroga muslimanka i mrzi me. Toliko me mrzi da je nikada nisam ni srela, niti smem da budem na njenom imanju (što mi zapravo nije problem – u redu mi je da se držim dalje od nje, verovali ili ne).

Znala sam u šta se upuštam kada smo se prvi put srele nakon što mi je moj dečko objasnio da je njegova mama postala verski fanatik otkako mu je tata umro oko 15 godina pre nego što smo se upoznali.

Njegova majka je iz Pakistana, a otac iz Indije. Imali su ugovoreni brak nakon što su migrirali u SAD, gde je rođen moj dečko.

Dok je odrastao kao Amerikanac, postojale su ozbiljne kulturološke razlike između njega i njegove mame. Moj dečko za sebe i dalje misli da je duhovan, ali islam je prilično tvrdokoran i može biti pomalo teško slediti pravilo po pravilo.

Na primer, zabavljanje je zabranjeno – zato i ima toliko ugovorenih brakova. Možete li zamisliti da sretnete nekoga na nekoliko ručkova pod nadzorom, a zatim pristanete da se vežete za tu osobu doživotno? Moj dečko opisuje da tako generalno ide s ugovorenim brakovima.

Ja, lično, ne mogu ni da zamislim to.

Kada je rekao svojoj mami da je upoznao devojku i da je prilično ozbiljan u vezi sa njom, odlepila je. Nisam ni ja bilo koja devojka – ja sam nemuslimanka, belkinja, rođena i podizana kao katolkinja. U suštini, ja sam noćna mora njegove mame.

Sećam se da sam se osećala jako krivo zbog njene reakcije. Čak sam pokušala da raskinem sa njim nekoliko meseci kasnije, jer sam mislila da su razlike u našim sredinama prevelike.

Takođe, faktor u mom pokušaju razlaza bila je činjenica da mu je mama bukvalno rekla da mi je zabranjeno da ga pokupim na prilazu, nakon što je imao operaciju i nisam smela ja da ga vozim. Morala sam da čekam niže niz ulicu…

Kad smo već kod te operacije, mama mog dečka se molila nad njegovim bolničkim krevetom, jer misli da će on otići u pakao. Do pakla, i to zbog mene!

To je bilo previše za mene, i mislila sam da je najbolje za nas da se rastanemo. Moj dečko me je na kraju odvratio od toga. Rekao mi je da ćemo prevazići jaz, da njegova mama nema nikakve veze sa njegovim osećanjima prema meni, i da će, kada dođe do toga, izabrati mene umesto nje.

Zbog tog poslednjeg dela sam osećala još veću krivicu, ali sam ga volela previše da bih ga pustila, jednostavno.

I na kraju se svelo na taj jedan, ključni izbor: ja. Rezultat je  – otuđili su se.

Živimo daleko od gradova u kojima smo se rodili jer su i njemu i meni ponuđeni poslovi na Zapadnoj obali. Kada letimo kući, moj dečko i njegova mama jedva pričaju jedno s drugim. Jedini razlog zašto odlazi u njenu kuću je taj što je još uvek blizak sa očuhom i sestrom.

Ne mogu da zamislim koliko je čudno u toj kući.

Dobra vest je da su moji roditelji vrlo tolerantni i svim srcem odobravaju mog dečka. Uvek je dobrodošao da ostane u našoj kući kad god smo u gradu, a upoznao je i moju rodbinu.

Nemoguće je ne voleti mog dečka. Tako da mi je na neki način žao njegove majke. Ona sve to definitivno propušta.

Sve u svemu, trudim se da budem puna razumevanja. Nekada me je užasavalo što mi nije dala ni šansu. Ali prihvatila sam da je to jednostavno tako i da njena uverenja nikada neće popustiti.

Iskreno, moglo bi biti i gore. Ona bi mogla biti jedna od onih ludih, previše zaštitnički nastrojenih majki koje ne mogu da drže ruke dalje od svega što radimo. Naprotiv, ona je na neki način samo pustila svog sina da odleti kao balon po hladnom danu bez oblaka.

Jednog dana, možda će potrčati za tim i shvatitii šta pušta – ali ne računam baš na to.“

Ovu ispovest je podelila Ešli Pejdž na sajtu Your Tango.

***

Bonus video: Poznati na crvenom tepihu u Kanu

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram