Divna prvi put u teretani: „Kroz pore iznojavam poh od mesa“

prvi put u teretani
Divna Peškir Foto: Privatna arhiva

Krenula sam u teretanu i sad evo ležim i bridim, trese mi se slezina – tako je jedna Beograđanka, bez ulepšavanja, ali i vrlo duhovito, na Fejsbuku dočarala kako je to kad se dve godine pripremaš, pa odeš na prvi trening.


Razni vodiči, saveti za vežbanje, programi za početnike – svašta nam se nudi sa svih strana kako bi nam vežbanje bilo što lakše i kako bismo se razmrdali. A kad konačno uzmemo torbu s opremom i pođemo na taj prvi trening, to ume da bude prilično drugačije od svega što smo zamišljali. Divna Peškir iz Beograda je na svom Fejsbuk profilu vrlo slikovito opisala kako je ona doživela i preživela svoj prvi trening. Objavu, uz saglasnost autorke, prenosimo u celosti.

Pročitajte još:

„Šta da ti kažem…
Krenula sam u teretanu.

Spremala sam se dve godine, predano se tovarila hranom da bih imala šta da skidam valjda, i danas sam odradila svoje prve vežbe.
Evo ležim i bridim.
Trese mi se slezina.
Gore mi facijalni mišići od mrštenja i glupih izraza koje sam pravila dok sam podizala tegiće od trista grama.
Došla sam u jakni koju sam kupila kada sam postala predebela za onu prethodnu. Došla sam u raskopčanoj jakni jer ne mogu da je zakopčam još od februara.
Došla sam, tačka.

Posted by Divna Peškir on Недеља, 13. септембар 2020.

Samo dok sam se presvukla sam se toliko umorila da sam morala malo da predahnem na klupici u svlačionici.

Ljubazno trenersko dete me je zatim uputilo ka traci.
Počinjem.
Ne umem.
Hvatam korak.
Zanosim udesno.
Graničnik me vraća na pravi put.
Mogu ja to bre.

U dvadesetom minutu pri brzini 5,5 toliko sam se zadihala da mi se pomutila svest i učinilo mi se da vidim svoju pokojnu babu kako stoji ispred mene sa ekspres loncem punim ključalog paradajz sosa u kom plivaju njene čuvene ćufte.
Jao, ćufte.
Jao Divna.
Jao skote podbuli.

Pa je l’ ti lepo sada kada si se tu osapunjala kao konjina i kad kroz pore iznojavaš poh od belog mesa koje si juče sabila…
Lepo mi je!

Sišla sam sa trake, izgubila orijentaciju kao da me je neko vrteo pola sata pa pustio i udarila o zid. Sjajno. Bravo Diko majstore. Super ti ide.

Ajmo dalje na vežbe.

Jao, šta sad hoće ovo trenersko dete od mene?
Kaže – privuci nogu… Gde da je privučem kad je stomak vraća nazad? NEMA MESTA SESTRO! POPUNJENO!
Kaže – možeš ti to.
Mislim se – ja mogu da pomerim planetu, ali da privučem nogu – ne mogu!
Privlačim nogu.
Gle ti to…

Uh, uh, uh, uh, dokle ovo, je l’ sam smršala dovoljno, mogu li da idem kući?

Ćuti Divna, pizda ti materina i zateži taj lastiš.

Jao, kakav sad odjednom još jedan set, pa crno dete, zar ne vidiš da sam preminula pre dva i da sada moj leš mlatara rukama ovuda kao kokoška bez glave… O Bože i Beli anđele i Savo Savanoviću, biću dobra majke mi, samo da ne moram još pet puta da rastegnem ovu gumu…

U ogledalu prekoputa neko raskokano biće širi ruke. Ruke kao balvani. Ko je ovo?
Jao, pa to sam ja!
Oduševim se što se vidim.
Zastanem da popričamo.

– Dobar dan lepoto! Kako se osećaš?
– Strava.
– Je l’ ti teško?
– Jeste.
– Je l’ ti frka?
– Nije. Pravo da ti kažem sestro, po prvi put me boli uvo. Nije me blam. Ne mrzim se. Ne pitam se ko me gleda. Ne krijem stomake. Ne osećam neprijatnost. Ne hvata me panika. Ne plače mi se. Ne opterećujem se. Ne planiram. Od sebe ne očekujem ništa. Ne lažem se, ne bodrim se, ne mislim da će se išta značajno promeniti u mom životu osim konfekcijskog broja, a i ne treba, jer sve mi se sviđa, sviđam se i ja sebi, vidi kako sam cakana ovako bordo u licu sa iznojenim pohom svuda po koži…. Ja sad samo vežbam. Jen’-dva, jen’-dva, gore-dole, gore-dole, nemoj da prdneš gore-dole, idemo bucka gore-dole, puklo ti koleno nema-veze, važno da nisu panta-lone, jen’-dva, jen’-dva…

Imam 94.5 kilograma, daklе postojim.

Posted by Divna Peškir on Уторак, 01. мај 2018.

Krenem kući, bez osećaja u nogama, i stanem pred stepenice.

Poslednji ispit.

Znam da ne mogu da podignem nogu.
Znam da će me svi gledati.
Znam da će to izgledati užasno blamantno.
I krenem.
Lagano.
Jedan po jedan stepenik.
Klaj, klaj.
Puft pant.
Lagaaaano.
Joj, joj.
I popnem se.

Izlazeći iz teretane shvatila sam da je ovo prvi put da nisam požurila da pobegnem od sebe.

And I think it’s beautiful.“

BONUS VIDEO:

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram