U Mašinom stanu od 52 kvadrata svako ima savršen kutak za sebe, a najlepša je terasa – mala, a ogromna

Foto: Privatna arhiva

Dom žene koja se igra i od svakog prostora stvara čaroliju.

Kada u moru sadržaja na društvenim mrežama primetite fotografije koje imaju specifičan likovni stil, odmah zastanete i pitate se ko je osoba koja se tako dosledno igra, slaže i kreira životni prostor.

Kao ljubitelje i poštovaoce inspirativnih enterijera, privukao nas je Instagram profil Maše Kinđer, ispostaviće se – zaljubljenice u uređenje prostora.

Zato smo poželeli da bolje upoznamo ovu ženu, da vidimo odakle dolaze i kuda idu njena za mnoge inspirativna stremljenja, da je upitamo za savet kada se odlučimo za promenu.

I Maša nam je rado otvorila svoje srce koje kuca za prostor u kome živi sa svojom porodicom – mužem, ćerkom Vasjom i sinom Valom, za koje je osmislila svaki kutak.

Naizgled miks stilova – skandinavski, pomalo industrijski, pa boho i klasični akcenti, svaki kutak doma ove žene odiše pažljivo i brižno odabranim sitnicama koje životu daju smisao.

Svetli tonovi prostora, nameštaja i tekstura drveta ostavljaju mnogo prostora za razne dekorativne predmete – uglavnom rukotvorine domaćih kreativaca – i zidne galerije – u čijem kreiranju posebno uživa.

Foto: Privatna arhiva

Za Zadovoljna.rs ona je, osim kuće, otvorila i dušu, pa nam je vedro i u dahu ispričala osnovne stvari o sebi.

„Ja sam Maša i neizlečivi sam ljubitelj enterijera! Long story short – kreativka u duši, farmaceutkinja na papiru, a zaposlena u školi engleskog jezika.“

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

A njena ljubav prema uređenju enterijera datira još iz najranijeg detinjstva, iz vremena kada je uživala u pravljenju i uređenju kućica za lutke.

Kasnije, budući da je završila farmaciju, za vreme studija je između vežbi iz botanike i farmakognozije nalazila vremena da se bavi enterijerom svoje sobe u studentskom domu, pa je tako usklađivala dizajn zavese i prekrivača, dovlačila jastučiće iz roditeljskog doma (udaljenog 400 kilometara) i na jednu jedinu policu u sobi, pored knjiga, smeštala neke potpuno beskorisne, ali lepe predmete.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

A onda je počeo njen podstanarski život u prestonici – koji je trajao ravno 15 godina. Maša ni tada nije pristajala da živi u bezličnim i prema tuđem ukusu, potrebama i stilu uređenim stanovima. Svakom prostoru poklanjala je sebe, sitnicama mu davala lični pečat, unosila svoj duh, seća se kako – u to vreme nije bilo inspiracija i tutorijala – a ona je uspevala da napravi dom od tuđeg stana.

„U toku našeg dugog podstanarskog staža bilo je raznih zanimljivih priča i izazova – od lepljenja folije preko ružnih pločica, pravljenja gipsanog zida sa efektom pločica, preko uradi sam fejk betonskog zida, pa do vinil podova kojima smo postizali izgled najpribližniji onom željenom. Napraviti dom od tuđeg stana nije nimalo lak posao, ali je užitak uvek proporcionalan uloženom trudu.“

Foto: Privatna arhiva

Ipak, izgleda da je njena želja za sopstevnim prostorom bila toliko jaka da je uspela da dođe do mesta na kom bi svojoj mašti dozvolila da se razmaše.

Foto: Privatna arhiva

„Kada smo kupili naša 52 kvadrata, ostvaren je jedan veliki san – biti svoj na svome! Ne mogu reći da nije izazovno uređivati tako mali prostor, ali nije ni nemoguće.“

Nemoguće?! Nama se čini da bi aplauz dobila od dizajnera enterijera. Pitali smo je zato šta je bilo izazovno.

Foto: Privatna arhiva

„Stan ima vrlo praktičan raspored prostorija tako da je na nama bilo da pomirimo funkcionalnost i estetiku, što je ujedno i bila glavna vodilja tokom procesa uređenja – koji, ako mene pitate, još uvek traje, jer ga smatram procesom koji nema jasno definisan kraj. A kako smo i jesmo li uopšte uspeli? Hmmm… Želja za bibliotekom, muzičkim kutkom, radnim kutkom je bila veća od broja kvadrata.“

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Maša tome dodaje puno mozganja, merenja, premeštanja, uklapanja i sate i sate provedene na onlajn prodavnicama nameštaja, zato su trenutnim izdanjem, bez lažne skromnosti, poprilično zadovoljni.

Kada je reč o izboru nameštaja, naglašava već pomenuti balans između funkcionalnosti i estetike jer ga smatra ključnim i glede ove tematike.

„Svi komadi nameštaja koje posedujemo su pre svega funkcionalni jer mali prostor to zahteva, ali su prilikom odabira morali biti i estetski prihvatljivi. Određene komade nameštaja preselili smo iz našeg podstanarskog doma, nešto smo dokupili, nešto restaurirali, a neke prave komade još čekamo, jer, kao što rekoh, uređenje enterijera je proces koji traje.“

A terasa! Mašina terasa je posebna priča. Mala, a ogromna. I za uživanje, i za druženje, i za kafu, i knjigu. Zelena oaza. Morala je posebno da nam je opiše i da nam da savete kako i mi da uradimo isto.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

„Terasa ima svega dva kvadratna metra, ali ne bismo je menjali ni za šta na svetu. Mala je, ali taman dovoljna za popiti kafu s pogledom na nebo. Takođe, pruža nam i priliku da uživamo u zelenim prijateljima koje jako volimo. Mnogo smo ponosni na nju, pošto smo svašta uradili ne bismo li je prilagodili našim potrebama. Pre svega, stavili smo linoleum na pod da bismo postigli taj šik izgled nekih davnih vremena. Od stalne postavke tu su još i tenda i trščani zastor na balkonskoj ogradi da bismo se zaštitili od sunca s obzirom na to da je stan zapadno orijentisan. Mobilijar se menjao kako su se menjale naše potrebe i tako zadovoljio onu funkcionalnost koju stalno pominjem“, objašnjava Maša.

Ove sezone su ubacili klupu-sanduk koja ima dvostruku funkciju, služi za sedenje i skladištenje, i stočić koji se montira na ogradu i tako štedi prostor.

„Sami smo napravili nosač za saksije od starih drvenih dasaka i fiksirali ga na zid. Tu su još i neke sitnice poput lampiona, jastučića, šarenih trakica koje od ovog prostora prave pravu malu oazu u kojoj svi uživamo.”

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Na naše pitranje da li lepo uređen prostor mora po pravilu da bude skup, Maša kaže da je „komentarisati cenovni rang, po njenom mišljenju, vrlo škakljiva tema“.

„Ono što je meni možda preskupo, nekom drugom nije. Ima mnogo komada kojima se divim i koje bih mogla da zamislim u našem domu, ali su jednostavno, u ovom trenutku, za nas nedostižni! To me naravno ne demorališe i ne sprečava da pokušam da nađem sličnu, jeftiniju varijantu, bacim se na neki uradi sam projekat ili potražim polovnu varijantu“, kaže Maša.

I onda se setismo da je ova žena pokušala i da organizuje druženje ili klub, umrežavanje žena koje vole enterijer.

„Pre tri godine, moje prijateljice sa Instagrama, Nataša i Tanja, i ja pokušale smo da pokrenemo nešto što smo nazvale ‘Enterijer priče‘. Organizovale smo jedan skup ljubitelja enterijera kojim smo pokušale da okupimo što više Instagram zaljubljenika u enterijere i sva ta online ćakulanja na temu enterijera prebacimo u offline dimenziju. Iako je to druženje prošlo sjajno i nadmašilo sva naša očekivanja, nažalost, do dana današnjeg se nije ponovilo iz raznoraznih razloga. Možda jednog dana ponovimo sve to. Ko zna.“

Foto: Privatna arhiva

Kakvi su joj planovi i šta su njene želje u budućnosti, nametnulo se pitanje za ovu ženu kreativnog duha.

„Moja velika želja je da u budućnosti kreiram mali brend kućnog dekora. Ideja je, naravno milion, ali je vreme faktor u kom, trenutno oskudevam. Neki nano pokušaji u tom pravcu već postoje, ali još uvek ništa konkretno jer moj najveći poduhvat su trenutno jednogodišnji Val i budući školarac Vasja. Ono što živi već šest godina jesu radosnice za bebe koje izrađujem u malim serijama. No, to je neka sasvim druga priča koju pričam na profilu @mashi.mashi.xo.xo. Sa mnom uvek priča koliko hoćeš“, završava Maša svoju priču.

BONUS VIDEO: