Zašto ljudi koji zaboravljaju decu u kolima nisu loši roditelji

Foto: Jens Honore / Mood Board / Shutterstock Editorial / Profimedia

Sindrom zaboravljenog deteta.

Gotovo svakog leta iznova nas šokiraju vesti o bebama ili deci koja su ostavljena i zaboravljena u autima. Ovakve vesti najčešće su propraćene osudom roditelja kojima se to dogodilo i komentarima poput: „Da je zaista dobar otac, ovako nešto nikad ne bi moglo da se desi.“ ili „Ja nikad ne bih zaboravila svoje dete.“ Ako i vi delite mišljenje s navedenim komentarima, preporučujemo vam da nastavite da čitate tekst – jer ovakva tragedija se može dogoditi bilo kome.

Ovaj fenomen, koji se odnosi na nenamerno ostavljanje deteta u zaključanom automobilu, dobio je i svoje ime – sindrom zaboravljenog deteta (engl. Forgotten baby syndrome). U letnjim mesecima ova pojava je posebno opasna jer se temperatura u automobilu za 10 minuta može podići i za 20 stepeni. Već nakon 15-20 minuta na temperaturi iznad 40 stepeni može doći do štete po zdravlje deteta čije se telo puno brže zagreva od tela odrasle osobe. Prema izveštaju stranice kidsandcars.org, od devedesetih godina u svetu je više od 1.000 dece umrlo od toplotnog udara u automobilu.

Kako se roditelju može dogoditi da zaboravi svoje dete u autu?

Ovo je zasigurno prvo što se mnogi zapitaju nakon čitanja tragične vesti o zaboravljenom detetu. Pre osude i donošenja (pogrešnih) zaključaka o tome kakvi su roditelji tog deteta, važno je razumeti kako uopšte može da dođe do ove pojave. Suprotno uverenjima mnogih koji pišu komentare na vesti ovog tipa, zaboravljanje deteta ne zavisi od ljubavi koju roditelji imaju prema detetu, već o sasvim drugačijim okolnostima. Američki neuronaučnik Dejvid Dajmond u svom radu iz 2019. navodi da fenomen zaboravljenog deteta nije problem zanemarivanja deteta nego greška pamćenja.

Retrospektivno i prospektivno pamćenje

Naime, pamćenje se može podeliti u retrospektivno i prospektivno. Retrospektivno pamćenje odnosi se na pamćenje prošlih događaja – na primer, pamćenje majčinog rođendana ili jučerašnjeg ručka. Navedeni primeri odnose se na eksplicitno retrospektivno pamćenje, ali ono uključuje i implicitno pamćenje koje čine nesvesno procesuirane informacije, tj. pamćenje navika kao što je npr. vožnja automobilom od kuće do posla. S druge strane, prospektivno pamćenje uključuje korišćenje informacija za planiranje i izvršavanje radnji koje će se tek dogoditi u budućnosti. Na primer, pamćenje da treba da popijemo antibiotik pre spavanja ili da moramo da obavimo poslovni poziv u 10 sati.

Foto: Jens Honore / Mood Board / Shutterstock Editorial / Profimedia

Kada se ljude ispituju o njihovom pamćenju, većina se fokusira na zaboravljena retrospektivna sećanja (npr. imena osobe s kojom smo sedili u klupi u osnovnoj školi). Međutim, istraživanja pokazuju da su najčešće greške pamćenja u svakodnevnom životu zapravo greške prospektivnog pamćenja. Upravo one mogu dovesti do katastrofalnih posledica kao što su zaboravljanje isključivanja šporeta pre odlaska iz stana ili zaboravljanje deteta u automobilu.

Zašto nas prospektivno pamćenje izneveruje?

Dejvid Dajmond u svom članku izdvaja šest primarnih faktora koji pridonose zakazivanju prospektivnog pamćenja, odnosno gubitku svesti o planiranoj aktivnosti kako bismo odradili drugu ciljanu radnju:

hronični ili akutni stres,
nedostatak sna,
ponašanje po navikama,

distrakcije,
multitasking,
izostanak podsetnika.

U gotovo 90% slučajeva zaboravljanja deteta radi se o deci u dobi do tri godine starosti, a poznato je da je rani razvojni period najzahtevniji za roditelje i često praćen stresom i manjkom sna. U ovakvom stanju naš mozak je posebno podložan greškama pamćenja pa roditelji često izjavljuju da su imali lažno sećanje da su ostavili dete u vrtiću ili kod kuće, iako to zapravo nisu uradili.

U mnogo slučajeva zaboravljanja deteta roditelji ističu da je došlo do promene u dnevnoj rutini i/ili nekih distrakcija. Vožnju deteta u vrtić, koju uobičajeno obavlja otac, ovaj put je morala odraditi majka čija je svakodnevna rutina vožnja od kuće do posla i tu radnju obavlja na „autopilotu“. Navike imaju tendenciju voditi naše ponašanje i mogu „potisnuti“ druge informacije kojih se bez odgovarajućih podsetnika nećemo setiti.

Kako sprečiti zaboravljanje deteta u autu?

Umesto osude roditelja koji su doživeli ovu tragediju koja im je zasigurno prouzrokovala tešku patnju, treba se informisati o načinima kako je sprečiti.

Dogovorite se s vaspitačicom da ćete ih informisati ako će dete izostati iz vrtića ili će kasniti te da oni vas obaveste ako se dete ne pojavi na vreme u vrtiću.

Postavite na prednje sedište vizuelne podsetnike, npr. detetovu igračku.

Uvek ostavljajte stvari koje su vam nužne za posao na zadnjem sedištu tako da vam uđe u naviku da morate posegnuti ka zadnjem sedištu pre napuštanja auta.

Nikad ne ostavljajte dete u autu bez nadzora, bez obzira na spoljašnju temperaturu, jer automobil se brzo ugreje na suncu i na srednje visokim temperaturama, prenosi nepopularna.

***

Bonus video: Kome poveravamo decu na čuvanje

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram