Jedan dan u životu Milene Kostić, mame koja ima petoro dece i čeka šesto

Foto:Spoma Avramov

Kako izgleda kupovina, a kako priprema hrane u porodici s petoro dece?

Milena Kostić, na internetu poznatija kao Mama iz magareće klupe, ima petoro dece i čeka šesto. Ona je mama 24/7, ali kaže da nije samo to njen identitet. Ističe da je tek kroz tu ulogu počela sebe bolje da upoznaje i da uviđa koje su joj mogućnosti i granice. A koje su to granice i kako je zapravo gajiti pet mališana, priča za Zadovoljnu.

Foto:Spoma Avramov

Za početak, Milena otkriva, kako izgleda jedan dan mame petoro dece – od buđenja do odlaska u krevet.

„Kad bi trebalo da opišem jednom rečju, rekla bih – intenzivno. Nekad me pitaju koliko mi traje dan, a nekad se i sama pitam isto. Dan mi obuhvata rad u mom Savetovalištu (držeći edukacije i konsultacije) u periodu dok su malci u vrtiću, a mlađi školarci u školi, a zatim koordinisanje sa mužem oko dečjih aktivnosti, škole, opštih obaveza oko kuće, sve dok ne poležu. Uveče kradem vreme da završim ako imam još obaveza oko posla, osmislim sadržaje za društvene mreže i ponekad nešto pročitam.“

Foto:Spoma Avramov

Milena priča i šta je najzahtevnije u gajenju petoro dece, a šta je najlepše.

„Verujem da možete da zaključite da je porodica s više dece često fizički zahtevna stvar samo po sebi. Ipak, to je nešto što ne bih menjala ni za šta, to je svesno doneta odluka i neprocenjivo iskustvo. Kad imate više dece, zahtevno je naučiti da se svako od njih razlikuje karakterom, temperamentom i da stoga ne možemo imati isti pristup prema svakom od njih, već je potrebno prilagoditi komunikaciju svakome. Neko od njih će se poklopiti sa vašim temperamentom, pa ćete lakše kliknuti, ali nečiji temperament će vas izazivati. A šta je najlepše? Nema reči kojima se može opisati ta radost kad ih vidite, kad znate da su vaši.“

Foto:Spoma Avramov

Naša sagovornica priča i šta bi možda drugačije ranije da je imala današnje iskustvo, koje greške ne bi pravila, koje brige su se pokazale kao bespotrebne.

„Definitivno bih više verovala sebi, svojim odlukama i pre prihvatila da moj (naš) stil roditeljstva ne mora da bude ničiji drugi, da je svoj i da jedinu ocenu o tome mogu da daju naša deca. Grešili smo i grešićemo svakako, baš kao i svaki roditelj. Bitno je znati prepoznati odluke i situacije koje mogu da se poprave, kao i raditi na sebi i time i na svojoj ulozi roditelja i time biti svaki dan sve bolji u toj ulozi.“

A šta se pokazalo kao najefikasnije kod uspavljivanja, šta kod dojenja, a šta kod hranjenja kasnije npr kad prestane dojenje?

„Dok su sisali, definitivno najefikasnija metoda za uspavljivanje, a i za mene lično najopuštenija, bilo je baš dojenje. To su onih dragocenih pola sata koji nisu samo uspavljivanje, no i maženje, opuštanje i njih i mene. Po prestanku dojenja neko vreme smo ih uspavljivali tako što bi ležali na jednom od nas dvoje, uz maženje, ljuljuškanje. Što se tiče dojenja, to je pet potpuno različitih iskustava (što je očekivano jer je to pet drugačijih osoba). Ono što je zajedničko je da sam uvek primenjivala dojenje na zahtev, što i jeste jedna od važnih stavki za uspešno uspostavljanje i odražavanje laktacije i o čemu učim trudnice i roditelje u svom Savetovalištu. Što se tiče hranjenja, trudili smo se da ih pratimo i spram toga podstičemo samostalnost i u tome. Mislim da prečesto svedočimo da se roditelji umešaju u hranjenje dece jer je brže ili čistije. A tako im u stvari pošaljemo poruku da mislimo da oni to ne mogu. Nisam se ni opterećivala koliko jedu, dok god jedu.“

Foto:Spoma Avramov

U svemu se postavlja i pitanje – kako izgleda nabavka u prodavnici.

„Pravilo broj jedan: u nabavku se ide bez (sitne) dece, inače se neće nikad završiti. Pravilo broj dva: u nabavku se ide uz spisak konkretnih stvari koje su potrebne. I jedno i drugo će uštedeti vreme, trošak, a bogme i živce pri kupovini. Količine su svakako veće nego u porodicama uobičajene brojnosti. Trudimo se da te veće budu na nedeljnom ili dvonedeljnom nivou, da svakodnevno ostane samo hleb i sveže namirnice.“

Milena priča i uz koje trikove i prečice lakše sprema hranu, održava kuću, obavlja dnevne obaveze.

„I sama još sve to učim. Što se tiče hrane, nemam neka posebna planiranja, iako se trudim da imam bar u glavi plan za naredna tri dana. Priprema za više dana je retka jer, jednostavno, niti imamo posuđe tih zapremina niti prostor posle za skladištenje toga. Obroci su nekad izazovni za planiranje zbog manjka vremena, a nekad odradimo i višedelni obrok. Verujem da je tako kod većine porodica. Nema nekih caka ni za održavanje kuće, jednostavno i suprug i ja oboje učestvujemo. Svodi se na to da tog momenta ko je u prilici prihvati i odradi šta treba. Higijenski – sve se održava. Estetski u smislu sređenosti – ni blizu. Prihvatamo to uz zen da ih ima petoro, da su mali i da imamo kuče pride, te je nerealno imati zategnut i utegnut stan.“

Foto:Spoma Avramov

A koja su zaduženja u kući koja obavljaju deca?

„Negde u predškolskom uzrastu polako svako od njih uči da priprema bar osnovno za doručak ili večeru, pa vremenom i neka osnovna jela. Od malih nogu pričamo o nameštanju kreveta, sređivanju sobe (koliko ko je umešan spram uzrasta, ali bitna je namera), učestvuju u brisanju po stanu. Školarci se smenjuju u obavezama oko kučeta, odu u prodavnicu, bace smeće, sakupe veš. Trudimo se da sve to ne bude nametnuto, kao neke pisane obaveze, da tako kažem, već se više provlači kao nepisana pravila naše kuće. Svakako, mislim da je od neprocenjive pomoći što svakodnevno svedoče da je za nas dvoje to nešto što se obavlja timski, te verujem da mogu da usvoje sve to kao jedan od stepenika lične samostalnosti, što nam u stvari i jeste cilj sa svim tim.“

Veliko pitanje kod velike porodice je i koliko novca ode na tekuće neophodne stvari za decu i kako se Milena dovija što se tiče troškova koji možda nisu neophodni.

„Neki kažu da je dece i novca nikad dovoljno i verujem da mogu da klimnem glavom na oboje. Obe naše plate su apsolutno neophodne. Dodatne izvore i pomoći nemamo. Da se dovijamo kao verujem i većina, da pratimo sniženja, kupujemo pakovanja na veliko, kalkulišemo oko troškova i računa, danas je, nažalost, svakodnevica za većinu porodica. Ne znam šta bih označila kao stvari koje nisu neophodne. Niti suprug niti ja ne naginjemo ne znam kakvim luksuzima, mislim da smo dosta racionalni i praktični, te sve na šta trošimo ima svoje neko opravdanje. Da bih volela da više putujemo i da, da smo u prilici, da za to odvajamo više novca, to bih rado.“

Za kraj Milena otkriva i da li uspeva da ugrabi koji trenutak samo za sebe i šta tada voli da radi.

„Magijom. Šalim se malo, iako ponekad deluje da je potrebna magija da ugrabim vreme kad sam sama ili da jednostavno nisam u nekim obavezama. Najčešće su to večernji i noćni sati gde svesno žrtvujem san. Koristim tu priliku ponajviše da čitam – bilo stručnu literaturu, bilo beletristiku. Ono što činim za svoju dušu su svakako i edukacije u koje ulažem. Znam da deluje nekima čudno, ali usvajanje novih znanja je za mene lično čisto uživanje i punjenje baterija. Da li će se vremenom iskristalisati neke nove potrebe i načini da koristim vreme za sebe, vreme će pokazati.“

BONUS VIDEO: Jelena Đoković: Šta me je privuklo konceptu svesnog roditeljstva

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram