Kako su Islanđani rešili problem droge i alkohola kod mladih

Island; rejkjavik; tinejdžeri
Foto: ARCTIC IMAGES / Alamy / Alamy / Profimedia

Island je uspeo da ostvari nešto što se Srbima čini kao nemoguća misija - gotovo su iskorenili zloupotrebu alkohola i droge kod tinejdžera. Islandska omladila sada ima jednu od najnižih stopa zloupotrebe supstanci u Evropi. Kako su to uspeli?

O uspehu Islanda kada je reč o ovom problemu najbolje govori statistika.

Procenat petnaestogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka sa Islanda koji su prethodni mesec bili pijani 1998. je bio 42 odsto, a 2016. taj procenat je iznosio samo pet odsto. Procenat mladih koji su u istom periodu koristili marihuanu je opao sa 17 odsto na 7 odsto. U slučaju pušenja, u istom periodu konzumiranje cigareta je opalo je sa 23 odsto na samo tri odsto.

U proseku je 80 odsto evropskih šesnaestogodišnjaka bar jednom probalo alkohol, u poređenju sa 35 odsto na Islandu, jedinoj zemlji u kojoj više od polovine mladih potpuno apstinira od alkohola. Danska – još jedna bogata nordijska zemlja – ima najviše stope konzumiranja alkohola među tinejdžerima u EU, zajedno sa Grčkom, Mađarskom i Češkom, gde je 92 do 96 odsto konzumiralo alkohol.

Gradonačelnik Rekkjavika Dagur B. Egertson rekao je da se islandski plan „svodi na to da društvo daje bolje mogućnosti“ za tinejdžere od zloupotrebe supstanci. Veruje da je široka paleta aktivnosti koje učenike sada zanimaju i inspirišu dramatično promenila kulturu mladih u toj zemlji.

Poreklo zavisnosti

Manje ili veće korišćenje alkohola, droga i pušenja je u vezi sa našim odnosom prema stresu – kako se nosimo sa stresnim situacijama, piše „Mosaic science“, a prenosi Preporuka vesti. Američki profesor psihologije Harvi Milkman je početkom devedesetih godina u svojoj doktorskoj disertaciji na osnovu istraživanja došao do zaključka da zavisnici od heroina i amfetamina koriste ove supstace da bi na različite načine pokušali da se izbore sa stresom.

Načini borbe sa stresom kod mladih praktično predstavljaju „ulaznicu“ u različite vrste zavisnosti, uključujući i zavisnost od pušenja, droga i alkohola. U poslednje vreme mladi postaju zavisni od kompjutera, interneta, mobilnih telefona…

Nakon objavljivanja pomenute doktorske disertacije, profesora Milkmana je angažovao Nacionalni institut za bolesti zavisnosti od droga u SAD, da kao jedan od istraživača pomogne u sistemskom rešavanju problema zavisnosti dobijanjem odgovora na sledeća pitanja:

Pročitajte još:

Zašto mladi počinju sa upotrebom droga?

Zašto nastavljaju da da ih koriste?

Kada mladi dolaze do stadijuma da postaju zavisni od droga?

Kada prestaju da koriste droge?

Kada se ponovo vraćaju drogama?

Rezultati ovog istraživanja doveli su do državnog granta od preko milion dolara u 1992. g., finasiranjem projekta „Samo-otkrivanje“, koji je za osnovu imao potencijalno rešenje problema zavisnosti.

Istraživanje je pokazalo da razlozi za nastavak korišćenja supstanci koje vode u zavisnost imaju veze sa hemijskim promenama u mozgu koji generišu ove supstance. Zavisnost se razvija upravo željom za ponavljam tih promena u mozgu.

Ideja za projekat „Samo-otkrivanje“ je bila – kako prirodnim putem da mladi proizvedu pozitivne promene u mozgu (bez korišćenja stimulansa), i kako oko ove ideje stvoriti društveni pokret. Kreirani program lečenja je bio namenjen mladima koji ispoljavaju različite vrste zavisnosti.

Primena naučnih saznanja u praksi

Inga Dóra Sigfúsdóttir, istraživačica sa Univerziteta na Islandu je saznala za aktivnosti profesora Milkmana, i započela je revoluciju na Islandu postavljanjem ključnog pitanja: Kako zaustaviti decu da puše, da piju i da se drogiraju?

Na osnovu njene inicijative, 1992., 1995. i 1997. g. urađena su istraživanja odnosa mladih (14-16 godina) prema alkoholu, drogama i pušenjem – što je pokazalo prethodno pomenute tadašnje alarmantne podatke o ponašanju tinejdžera, ali je pokazalo i još nekoliko faktora koji razdvajaju decu koja su postala zavisna od onih koja nisu:

Učešće u organizovanim aktivnostima, naročito sportskim – 3 do 4 puta nedeljno.

Ukupno vreme provedeno s roditeljima.

Osećaj učenika da se o njima vodi računa u školama.

Ne ostajanje van kuće u kasnim večernjim satima.

U to vreme i na Islandu i u SAD bilo je aktuelnih programa edukacije iz oblasti sprečavanja bolesti zavisnosti za mlade, ali se ispostavilo da ti programi nemaju efekta. Inga i profesor Milkman su hteli da pokušaju da pokrenu program, ali sa drugačijim pristupom…

Gradonačelnik Rejkjavika se zainteresovao za ceo projekat, i lobiranjem je doprineo kreiranju Nacionalnog plana za poboljšanje života mladih, pod nazivom „Omladina na Islandu“. Nacionalni plan je kreiran na osnovu podataka iz pomenutog istraživanja i rezultata rada profesora Milkmana.

Efikasan nacionalni plan

Nakon donošenja nacionalnog plana krenulo se u njegovu implementaciju.  Nacionalni plan nije vodila Ddržava, već je upravljanje programima prosleđeno gradovima i naseljima (decentralizacija upravljanja).

Veoma brzo su promenjeni određeni zakoni. Postalo je nelegalno kupovati cigarete ispod 18 godina, i alkohol ispod 20 godina. Zakonom je zabranjen boravak dece između 13 i 16 godina napolju zimi do 22:00 sata i leti posle ponoći.

Veza između roditelja i škola je zakonski osnažena kreiranjem organizacija roditelja u svakoj školi. Država je značajno povećala finasiranje različtih vrsta rekreativnih aktivnosti, sa ciljem kreiranja organizovanog pristupa pozitivnim aktivnostima dece, umesto ulaska u različite vrste zavisnosti. Ova finansiranja uključuju i pomoć siromašnima koji dobijaju posebna sredstva za finasiranje aktivnosti dece.

Nacionalna organizacija roditelja „Kuća i škola“ decentralizovano vodi brigu o samim roditeljima dece – kreiranjem i sprovođenjem edukativnih programa za roditelje, i potpisivanjem različitih vrsta ugovora sa roditeljima koji imaju za cilj osnaživanje veze između roditelja i dece. Fokus ovih programa jeste osnaživanje autoriteta roditelja kod dece.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram