Deset dana Sicilije dalo mi je plažu, roze oblačiće. Povratak je uvijek bolan.
Ove sam godine propustila ljetni odmor. Ali toliko mi je duša žudjela za suncem i morem, da sam otputovala već debelo u jesen na svoj godišnji. Pomazio me.
Deset dana Sicilije dalo mi je plažu, roze oblačiće, romantične zalaske, divan morski zrak, kupanje u tirkiznim valovima i bijeli pijesak plaže Fontane Bianche. Idila.
Znamo da je povratak uvijek bolan. Pogotovo kad iz zraka nabijenog zdravim morskim ionima zaroniš u beogradsku maglu. Pardon – smog.
Nakon prelaska granice Bajakovo-Batrovci iza ponoći dočekala nas je gusta, nepropusna magla. Vozili smo 30 na sat, činilo se kao da smo u nekoj igrici iz koje treba pronaći izlaz. Dan koji je osvanuo službeno je bio dan kada je Beograd bio najzagađeniji na svijetu. Što je meni da želim živjeti ovdje? Pitala sam se gledajući u sivo jutro – vjerojatno kao i gomila vas.
A onda sam otišla u kvart. Dočekala su me poznata lica – chicken lady koja prodaje piletinu, kajmak i zimnicu i s kojom uvijek pročavrljam. Super zgodna i simpa žena kod koje plaćam račune i iskreno je zainteresirana za sve teme. Moja Bilja došla mi je očistiti kuću, što je uvijek fantastična energija. Deda na uglu i dalje peče pljeskavice, bakica koja prodaje kesten pire i dalje sjedi u svojoj osmatračnici. I mic po mic, dan je postajao bolji. Zbog ljudi.
Zbog lica Beograda koji daju ovom gradu energiju po kojoj je poznat. Ljudi koji cijeli život žive u raznim krizama i slušaju o njima, imaju neuništiv duh i humor koji pobjeđuje sve. Teško je i zeznuto većinu vremena, ali lakše je kad podijeliš s nekim. Nisi sam u borbi protiv smoga i svega ostalog što ne funkcionira u ovom gradu. Ja stvarno imam osjećaj da nisam sama i da što god da se desi u Beogradu ne mogu ozbiljno nadrapati.
***
Bonus video: Hit kupaći kostimi u kineskoj prodavnici
