Propuh koji ubija, sjedenje na hladnom betonu od kojeg se dobiju strašne bolesti, izlazak s mokrom kosom izvan kuće kao ultimativna smrtna presuda - sve su to stvari koje bi se mogle svrstati u balkanski, regionalni mentalitet.
Prijete nam njima i utjeruju strah u kosti od dana kad se rodimo pa sve do kad smo već u poodmakloj dobi. Jedan je tata zabrinuto gledao moju prijateljicu kad je kupila nove hlače bez elastina visokog struka. Bile su toliko uske i krute, da je jedva uspijevala sjesti. Njemu se činilo da joj nije dobro. Moja baka nikako nije mogla shvatiti modu kratkih majica do pupka i uporno je pokušavala navući i nekako produljiti te moje nesretne majice. Jer – zna se – ako nazebeš oko bubrega – gotov si. Koliko ste puta u životu čuli – pokrij te bubrege!
A tek papuče! Ako samo korakneš bos po kući – ode glava! Mama samo što te ne nalupa tim istim papučama, a sve iz dobre namjere da se ne prehladiš i zaradiš upalu pluća.
Ali ono što do Beograda nisam čula je da se bojler gasi prije odlaska na tuširanje. Apsolutno i pobožno. Istrčava se iz kade u smrtnom strahu ako se slučajno zaboravi. Nije mi bilo jasno zašto i kako. Vjerojatno jer je većina bojlera i grijanja na struju i grijač može probiti. Opasno je, stvarno jest.
Živjela sam nesvjesno u opasnosti više od godinu dana u svojoj kući staroj preko stotinu godina. Koja ima isto takve divne, retro instalacije. Sve dok mi pri renovaciji kupaonice majstor nije rekao – molim te gasi taj bojler kad se tuširaš.
“Znaš tu sad ide ova struja u sijalicu iznad ogledala, pa možda sam nešto prvo krivo i spojio. Sad je u redu, ali gasi bojler obavezno”. Okeeeej. Eto, tako sam na teži način shvatila da nisu sva balkanska nepisana pravila bezazlena i za izrugivanje. Možda možete po kući bosi, ali stvarno gasite taj bojler.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
