
Koliko je korisno govoriti o svojim osećanjima?
Emocionalna inteligencija je tajni sastojak za napredak, kako na poslu, tako i u životu. Čak i ako ne dolazi prirodno, otvoreni razgovori o osećanjima mogu nam pomoći da se bolje razumemo. Zapravo, većinom nas uče da je prvo što treba da uradimo tokom rasprave to da kažemo drugoj osobi kako se osećamo zbog nje.
Ali kao socijalna psihološkinja koja je godinama koristila nauku da pomogne ljudima da reše međuljudske sukobe, Tesa Vest zna da emocionalna inteligencija nije samo u tome da budemo dobri u izražavanju i čitanju emocija već i u tome da znamo kada da razgovaramo o njima.
„A ponekad je najpametnija stvar koju možemo da uradimo da se uzdržimo od toga da odmah kažemo nekome kako se osećamo zbog njenog postupka ili reči“, kaže ina za CNBC i objašnjava zašto.
Često se ne slažemo oko toga o čemu se uopšte svađamo
Skloni smo da preskočimo korak u kom razgovaramo o tome da li se događaj uopšte desio. To deluje smešno i očigledno.
„Naravno da te je kolega izostavio tokom tog sastanka, pa si osetio nepoštovanje. I jasno je da te je drugarica izdvojila time što te nije pozvala na tu žurku, pa si se osećao odbačeno. Ali pretpostavka da svi isto razumemo te događaje može biti veći skok nego što mislite. Možda je kolega primetio da je grupi ostalo tri minuta, a još uvek su bili u ćorsokaku. Da nije intervenisao, svi bi se razišli bez donete odluke. A drugarica je izostavila mnogo ljudi sa svoje liste, ne samo vas“, kaže ona.
U ljubavnim vezama uobičajeno je da se partneri ne slažu oko toga da li se nešto desilo ili nije, a stepen tog neslaganja predviđa ishode poput blagostanja i svakodnevnog stresa.
Šta uraditi
Možda želite izvinjenje od kolege, ali najbolji prvi korak u ovakvim slučajevima je da razgovarate o konkretnom ponašanju, a ne o tome kako se osećate u vezi s tim.
Probajte da kažete: „Evo kako se ja sećam tog događaja. A kako se ti sećaš?“ Jasno stavite do znanja da ne polazite od toga da je vaše sećanje apsolutno tačno i da isto ne bi trebalo da radi ni druga osoba.
„Fokusirajte se na detalje. Uključite i one na koje druga osoba možda nije obraćala pažnju. Možda je kolega, koji vas je isključio, dobio instrukciju od šefa pre sastanka da će, ako ne natera tim da donese odluku, biti smenjen“, kaže Vest.
Naše pretpostavke o tome „zašto“ su često pogrešne
Prirodno je da pretpostavimo da znamo zašto je neko nešto uradio. Tokom sukoba te pretpostavke lako izgovorimo.
„Problem je u tome što te rečenice koje počinju sa ‚zato što‘ često nisu dovoljno konkretne, uključuju napade na karakter ili su jednostavno potpuno pogrešne.“
One su povezane s tim kako se osećamo prema drugoj osobi: ako joj verujemo, biramo pozitivna objašnjenja za loša ponašanja. Ako joj ne verujemo, ali je i dalje volimo ili nam se dopada, biramo negativna objašnjenja, ali ih ograničavamo na situaciju kako ne bi bila previše teška. Ako joj ni ne verujemo niti je volimo, skačemo na najgore zaključke.
Šta uraditi
„Razgovarajte o tome zašto se nešto desilo. Probajte ovako: ‚Imao sam neke pretpostavke o tome zašto si uradio to što si uradio, ali voleo bih da čujem tvoju stranu.‘ Ili: ‚Znam da sam pretpostavio da si me prekinuo zato što me ne poštuješ. Možeš li mi pomoći da razjasnimo zašto si to uradio?‘“
Priznavanje da ste samo pretpostavili nešto mnogo znači. Isto tako i znatiželja i ostavljanje prostora za drugo objašnjenje. To može biti više stvari:
• neki prethodni događaj, kao u primeru iznad;
• pogrešna procena šta bi bila efikasna strategija, kao kada neko ispriča šalu s namerom da opusti atmosferu, ali je vama delovala uvredljivo;
• duboko usađena lična vrednost za koju niste znali, poput: „Nikada ne bih dozvolio da neko govori u poslednja tri minuta sastanka; to je sveto vreme za glasanje“.
„Odolite iskušenju da svom partneru ‚dokažete‘ da je logika iza njegovog ‚zašto‘ pogrešna. To znači da treba izbegavati rečenice tipa ‚da, ali‘, kao što je: ‚Da, ali prošle nedelje smo isto ostali bez vremena i nisi prekinuo Marka.‘ Cilj vam je da rešite sukob, a ne da ga ‚dobijete‘“.
Naša osećanja se menjaju kada saznamo više
Velike su šanse da, kada prođete kroz prva dva koraka, dobijete novi kontekst i da se više nećete osećati isto kao na početku, kada ste hteli da počnete razgovor emocijama.
Šta uraditi
„Vratite se na osećanja kasnije tokom razgovora. Probajte ovako: ‚Sada kada se malo bolje razumemo, kako se osećaš u vezi s ovim?‘ Prolaskom kroz ovaj proces učvršćujete svoje odnose. To se dešava kada se otvorimo ljudima o tome šta se zaista dešava u našoj glavi i kada smo znatiželjni da saznamo šta se dešava u njihovoj“, zaključuje socijalna psihološkinja Tesa Vest.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama: