
Bili su zajedno više od 40 godina, ljubav s fakulteta prerasla je u legendu, njihov netipičan odnos odoleo je velikim iskušenjima, ali onda su se tragično rastali zauvek.
Ljubav Branke Petrić i Bekima Fehmijua jedna je od najvećih u bivšoj Jugoslaviji.
Branka je pohađala je Zemunsku gimnaziju, igrala košarku i išla na časove baleta. Na drugoj godini Akademije upoznala je Bekima Fehmijua. K

ako je u jednom intervjuu priznala, on je nju prvu zapazio. Pa ipak, bio je distanciran i nije davao do znanja da mu se neka devojka sviđa, iako se on mnogima dopadao, piše Biografija org.
„Suviše si mlad za mene“
Mnogo vremena su provodili zajedno na časovima plesa, gde su učili da igraju valcer, tango i druge klasične i moderne plesove. Na tim vežbama često su igrali u paru. Posle proba za predstavu „Jaje“ koju su igrali u Ateljeu 212 pitao ju je da mu bude devojka. Ona je pristala i ta ljubav trajala je sve do njegove smrt.
Međutim, kako su godinama kasnije prepričavali, Branka je Bekima prvi put odbila kada ju je pitao da postanu par, i to rečima: „Suviše si mlad za mene“.
Odnos im je dodatno zahladneo kada je Bekim pretukao Brankinog druga Batu Stojkovića jer ga je u svađi opsovao. Međutim, mladalački sukob prerastao je u višegodišnje prijateljstvo i Bekim i Bata, osim što su bili kolege, izuzetno su se cenili i poštovali.

Ljubav sa Brankom krenula je u dobrom pravcu tokom njegovog služenja vojnog roka. U tom periodu redovno su se dopisivali, da bi ga na kraju pozvala u njenu rodnu kuću u Novom Vinodolskom.
Po očevoj strani katolkinja iz Rijeke, a po majčinoj iz sandžačke porodice istaknutih Solunaca, Branka je u rodnu kuću dovela čoveka poreklom iz muslimanske porodice iz Prizrena sa kojim još uvek nije definisala odnos. Zbog toga njen otac Vinko upitao je Bekima koje su mu namere sa njegovom ćerkom, a na šta je ovaj odgovorio: „Pitajte Vašu ćerku kakve su njene namere sa mnom“, aludirajući na to da ni Branka nije bila spremna da se skrasi, piše Danas.
Početak njihove ljubavi Bekim je ovako opisivao:
„Noć je topla i puna svitaca. Lahor donosi miris mora. Čuju se cvrčci i udaljeni zvuci harmonike. Zapalili smo cigarete. Čini mi se da sanjam divan san. Pod zvezdanim ljubičastim nebom našlo se dvoje mladih, čije su iskre međusobnih svesno ili nesvesno potiskivanih simpatija počele da varniče još od prvog viđenja… Ta topla noć u avgustu ‘doći će mi glave.“
Ubrzo je njihova ljubav naišla na još jedan test.
Bekimova afera sa lepom Ruskinjom
Tokom turneje u Moskvi Bekim se zbližio sa Ruskinjom Ljudmilom, a njegovo javno neverstvo kolege su protumačile kao Brankino poniženje. Zbog toga pri povratku je sedeo sam u kupeu, a neprijatnu situaciju prekinula je upravo Branka.
„Zdravstvujte. Mogao si da nađeš i neku manje lepu“, rekla mu je i oprostila mu avanturu, a Bekim je kasnije u svojim memoarima rekao da ga je tu osvojila.
„To je žena za mene. Odlučio sam. Definitivno.“
Branka je bila svesna da njen potez nije nešto što bi žene olako uradile, ali ona je poznavala njegovu narav i bila je svesna da će samo uz toleranciju i praštanje uspeti da opstane sa voljenim Bekimom.
U jednoj ispovesti priznala je da su živeli lepo i da su jedno drugo podržavali bez trunke zavisti i sujete. Kasnije je saznala i za njegove izlete sa drugim ženama, ali s obzirom da su bili mnogo vremena bili razdvojeni, smatrala je besmislenim da o tome raspravljaju kada su zajedno.

„Možda meni ponekad fali tog makar malog ega. Neka druga devojka bi rekla: ‘Nikad više neću da ga vidim.’ A ja sam potpuno shvatila šta je za njega značila ta Ljudmila. Značila mu je kao mladom čoveku jednu super avanturu. U smislu, kad se uzme u obzir turneja, daleka zemlja… Rekao je i da je hteo da prekine sa mnom. A ja sam u šali rekla: ‘Pa mogao si da nađeš neku ružniju.’ Ja sam se od majke, od porodice, nadobijala baš mnogo ljubavi tokom celog života. Čak mi i sad ta njihova ljubav daje snagu. A sa ljubavlju ide i praštanje, razumevanje. Znala sam da on nikada ne bi došao kod mene da pita za oproštaj. On je bio takav, na neki način on se povuče i uvek je čekao da njega osvajaju. Takav je bio i na Akademiji. Mi smo šest godina bili kolege. I jedino sam mu ja pisala kad je bio u vojsci. I da se vratim na onu ljubav iz detinjstva. Ako se nadobijate te ljubavi, onda možete i da je dajete“, rekla je Branka posle njegove smrti za Nedeljnik.
Usledio je veoma uspešan period u Bekimovoj karijeri. Godine 1967. snima film „Skupljači perja“ i na Kanskom festivalu biva nominovan za Zlatnu palmu, a nagrađen Grand prijem žirija i nagradom filmske kritike. Ovo je jedan od najvećih uspeha koje je neki domaći film postigao, a Bekimu otvara vrata u svetskoj kinematografiji.
Imao je priliku da deli kadar sa Avom Gardner, Irenom Papas, Kendis Bergen, Klaudijom Kardinale, Timotijem Daltonom i mnogim drugima. Za sve to vreme Branka mu je velika podrška, a onda su odlučili da se venčaju.
Ni ovaj čin kod njih nije prošao uobičajeno. Naime, venčali su se u Rimu – dva puta.
Prvi put već trudna Branka stigla je u Rim, ali bez rodnog lista, te zbog toga nisu mogli da ozvaniče brak. Ipak, odlučili su da u krugu najbližih proslave, a onda se ona sa potrebnim dokumentima vratila u Rim.
Stariji sin Uliks rodio se 1968, a posle nekoliko godina i mlađi Hedon.
Nije bila tajna da je Bekim imao avanture sa najlepšim ženama sveta poput Ave Gardner, Širli Meklejn, Brižit Bardo, ali se nakon crvenih tepiha uvek vraćao svojoj Branki, tj. „Amazonki, njegovoj Ester Vilijams“, kako ju je nazivao.
„Kada se vratio sa snimanja, nije prošlo pet dana, zvoni telefon, dižem slušalicu, a ono Ava. Razmenile smo par reči i kažem joj: ‘Daću vam Bekima.’ Mogla sam da razaznam da ona plače. Kad odgledate taj film, u Avinim očima može da se vidi da tu ima još nešto osim filma…“, rekla je Branka za Nedeljnik.
Tragični kraj ljubavi Branke Petrić i Bekima Fehmijua
Nažalost, Brankina i Bekimova ljubav tragično je prekinuta. Bekim Fehmiju je sebi oduzeo život u porodičnom stanu 2010. godine, a telo je zatekla Branka.
Porodici je ostavio oproštajno pismo.
„Pismo je bilo napisano lepim rukopisom, pa ga je, možda, i ranije napisao, i u njemu nam je poručio da nas voli, da odlazi vrlo miran i odlučan. Nije hteo da o tome obavestimo javnost niti da oproštaj bude javan. Način na koji je otišao i sve što se oko toga zbilo, govori da se nije bojao smrti i to mi je velika uteha“, rekla je Branka.
Kazala je i kako nije mogla nikako da nasluti šta će on uraditi.
„Tih poslednjih dana Bekim je bio isti i ništa nije nagoveštavalo da je tragedija na pomolu. Dan ranije igrala sam predstavu „Tako je moralo biti“ u kojoj glavni lik sebi život oduzima hicem iz pištolja. Kakve li ironije! Sutradan ujutro bili smo zajedno kod kuće, a oko 14 sati rekla sam Bekimu da idem kod frizera. Dopratio me do vrata i pitao imam li te večeri predstavu. Odgovorila sam da nemam i da ćemo celo veče biti zajedno, i on me zagrlio. Ni po čemu nisam osetila da ga poslednji put vidim živog. Vratila sam se za manje od sata, jedva čekajući da mu pokažem svoju novu frizuru, a dočekala me sablasna praznina. Najpre sam ušla u dnevnu sobu, ali mog supruga tamo nije bilo. Kako sam prolazila stanom tako bih zavirila u dečje sobe, pa na terasu, ali ni tamo nije bio. Na kraju sam ušla u radnu sobu u kojoj je kućna biblioteka i računar. Bekim je ležao na otomanu boje višnje sasvim prekriven belim čaršavom. ‚Ma vidi kakva mi je frizura‘, govorila sam dok sam prilazila ležaju, čekajući kao i uvek njegov komentar, ali odgovora nije bilo.“
***
Pratite nas i na društvenim mrežama: