
Dr Nevenka Dokmanović, jedna od najboljih doktorki za kožu u Srbiji, otkriva tajne kvalitetne nege, ali i stvari u kojima najčešće grešimo kada je koža lica u pitanju.
Ne znam kako je algoritam doveo doktorku Nevenku Dokmanović do mene, ali hvala mu na tome. U poplavi onog što viđam po društvenim mrežama, a ima veze sa lepotom, antiejdžingom i negom kože retko ko na mene ostavi utisak stručnosti, a istovremeno smirenosti koja se nekako prirodno očekuje od bilo kog lekara, pa i onog za kožu. Pitak sadržaj koji dr Dokmanović plasira na TikToku i Instagramu ne umanjuje njegovu suštinu, pa nije slučajno što skoro svaki video ova žena završava sa: „Nadam se da je bilo korisno.“

Upoznale smo se u njenoj ordinaciji koja, baš kao i sama Nevenka, odiše modernom elegancijom i prozračnošću. „Mnogo vam je lepo ovde“, kažem joj misleći na sam enterijer, ali i kraj grada, a radi se o Vračaru. „Ja ne volim Vračar“, kaže kroz osmeh. Kada smo završile s upoznavanjem, imala sam mnogo pitanja koja su me intrigirala kao ženu, ali i nekoga ko gotovo dve decenije profesionalno prati ove teme. Evo šta sam od nje čula.
U moru rutina, preporuka, recenzija, TikTokova, stranica koje prodaju kozmetiku, raznih salona koji nude ove i one botokse i filere, preporuka drugarica, glumica, pevačica, kako žena da ostane normalna i šta joj je zapravo dovoljno za negu lica?

Slažem se da je danas mnoštvo informacija, često potpuno pogrešnih, i da je jako teško odlučiti se šta je dobro baš za nas. Na društvenim mrežama su prisutni saveti influensera, skin eksperata, ali i dermatologa. Razlika među nama je u tome što se njihova preporuka nekog proizvoda zasniva na ličnom iskustvu, dok dermatolozi, pored očiglednog naučnog znanja i zvanja, svoje preporuke zasnivaju i na tome što u praksi svakodnevno viđaju mnogobrojne pacijente, koji daju povratnu informaciju da li zaista neki proizvod vredi ili ne. Sama estetska medicina (botoks, fileri, mezoterapija) je vrlo precizna nauka, koja ne dozvoljava improvizaciju, već pravljenje preciznog plana terapije, za dobijanje pre svega bezbednih rezultata, kao i dugotrajnih i prirodnih. U mojoj praksi više od 90% pacijenata prvi put dolazi na osnovu preporuke drugarice, kume, koleginice. Za to je ipak potreban dugogodišnji dobar i težak rad i razumem kolege, koje su odnedavno u estetici, koji ipak moraju da budu agresivni i u marketingu.
Za dobru negu lica je potrebno jako malo i svaki dermatolog je pristalica takzovanog „skin minimalizma“, a to je jednostavna rutina izabrana po tipu kože i problemu koji treba da rešimo. Ključno je uvek biti redovan i primenjivati negu u kontinuitetu.
Vi ste na izvoru kvalitetne nege i tretmana. Da li ste dok ste bili mlađi grešili slušajući nečije savete? Ko održava vaše lice i šta ste kada počeli da primenjujete na sebi u kom životnom dobu?
Moja mladost je ipak bila pre 25/30 godina (i više je prošlo od tinejdžerskog doba) i tada nije bilo ni znanja ni ponude na tržištu koja se tiče nege kože. Čak se nije govorilo ni o značaju fotoprotekcije, a kreme sa SPF-om su bile čist luksuz. Čak se i dostupan make-up svodio na jedan tečni puder (u to vreme jako komedogen). Ja sam imala problem sa aknama i bila uporna u posetama dermatologu, ali se svaka poseta završavala njihovom rečenicom – proći će same od sebe. Prošle su sa 28 godina, kada sam kao specijalizantkinja dermatologije, počela primenu isotretionina. Da ne dužim, moja deca kažu – mama živela si u kamenom dobu.

Danas sam ja ta koja brine o svom licu, volim da izgledam negovano i sveže, ne i mlađe i ponosna sam na svoje 52 godine. Da bih to postigla 2 puta godišnje aplikujem botulinumski toksin, jednom u 2 godine hijaluronske filere, kada mi vreme dozvoli neki od lasera ili moj omiljeni retinoični piling, i povremeno i higijenske tretmane lica. Mislim da svi ti tretmani ne bi bili delotvorni da disciplinovano ne primenjujem skin rutinu i fotoprotekciju. Inače kao dermatolog imam paradoksalno mnoge probleme koje muče moje pacijente – sklonost ka hiperpigmentacijama, rosaceu, suvu i jako osetljivu kožu. Ali pravilnom negom, sve te probleme držim pod kontrolom, i svojim pacijentima pokazujem na ličnom primeru da je moguće.
Vaše lice je primer toga da estetski tretmani mogu da izgledaju potpuno prirodno. U čemu mislite da žene 50+ najviše greše kada dođu na neku korekciju?
Najveća greška je uvek ako pokušavate svom dermatologu da nametnete šta on treba da radi. Vrlo često ono što pacijent želi i ono što mu je zaista potrebno su potpuno različite stvari. Mi smo edukovani da razumemo anatomiju starenja, kao i mnogobrojne metode koje su smislene da bi rešili različite estetske probleme.
Druga česta greška je zanemarivanje kože vrata i dekoltea. Volim da kažem da se naše lice završava na dekolteu, te da nikako ne smemo zanemariti ove regije u svakodnevnoj rutini, kao i u nezi u ordinacijama.
Treća greška su nerealna očekivanja. Moramo biti svesni da koža posle 50. nema više toliku regenerativnu snagu i da naši rezultati neće doći preko noći. Ja sam lično počela u ranim 30-im, i svedeno, samo kada i gde je potrebno korigovala i prevenirala određene probleme. To je možda najbolji put.
Šta ne može da se postigne injektovanjem i laserima već može samo plastičnom hirurgijom?

Pravi i dugogodišnji lifting lica može se postići samo veštim rukama plastičnog hirurga. Kada mi dođu pacijenti koji su zaista indikovani za hirurgiju, ja se potrudim da im objasnim zašto su moje dermatološke metode ograničene u rezultatima koje žele. Međutim, najveći broj takvih pacijenata ili nema vremena za oporavak ili se plaše operacije ili nemaju finansijskih sredstava. A jedan broj onih koji imaju vremena, finansija i ne plaše se hirurgije, imaju strah od rezultata koji će im ostati doživotno, pa se radije odlučuju za filere, botoks i lasere, čija su dejstva vremenski ograničena, te ako im se i ne dopadne, stanje lica će se vratiti na početnu tačku.
Šta biste rekli ćerki kada bi sa 24 godine tražila od vas botoks?
Verovatno bih ostala bez reči. Ona je pored mene dosta naučila o estetskoj medicini i sa svojih 17 godina mi nikada ništa nije tražila od intervencija. U praksi sam imala i decu od 14 godina koja su mi tražila korekciju podočnjaka i usana. Na nama kao roditeljima (bez obzira šta nam je zanimanje) je da decu naučimo pravim vrednostima, kao što su biti obrazovan, dobar, pošten i empatičan, a lepota spolja dolazi iznutra. Zato često čujem moje dete kada se gleda u ogledalu da kaže – zadovoljna sam. Svaki pacijent koji dođe jako mlad i traži botoks biva odbijen, a to važi i za bilo koju drugu intervenciju. Njihovo nezadovoljstvo neće rešiti moje veštine. A preventivne intervencije u dobu kada još nije ni počelo starenje su besmislene i snažno se protivim tom trendu.
Možete li da sa nama podelite i svoje korake u šminkanju za svaki dan?

Moje šminkanje je amatersko i sve što znam o tome me je naučila moja ćerka. Ja sam inače u životu počela da se šminkam tek sa 30 godina i danas šminkanje počinjem dobrom pripremom. Ujutru obavezno umivanje nekom od umivalica, zatim serum sa vitaminom C, hidratantni krem za osetlljivu kožu ili kožu u perimenopauzi, zatim SPF 50+. Posle toga volim da stavim neki lagani tečni puderkoji će mi više dati blistavost, tečno rumenilo, crtam obrve jer sam ih kao mlada u doba mode tankih obrva dosta istanjila, stavljam maskaru u jako tankom sloju (ne volim estetiku naglašenih trepavica) i najćešće samo neki sjaj za usne.
Već neko vreme prvi koraci u šminkanju podrazumevaju kremu, korektor, tečni puder, bronzer, rumenilo, puder za setovanje, a onda nekada i fiksator. Šta vi kažete, da li je to previše? Kako se pore izbore sa svim tim? Šta bi po vama od šminke bilo optimalno za lice?
Ja nemam ništa protiv ovakvog komplikovanog šminkanja jer mi se sviđaju rezultati koje devojke dobijaju. Protivnik sam prajmera koji ne treba koristiti svakodnevno jer je prilično okluzivan, te koža laički rečeno ne može da diše.
Svi ti koraci u šmikanju daju lep rezultat ako imate mladu i zdravu kožu. Kod starije i oštećene kože, kao i kod izraženih problema sa aknama, sve što želimo da sakrijemo još više dođe do izražaja. Danas su svi make-up sastojci napravljeni da su nekomedogeni, tako da su bezbedni za one sklonim aknama. A svakako u svakodnevnoj make-up rutini bih savetovala minimalizam.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama: