Šta nam jedu deca? Srpski nutricionista objasnio zašto je parizer loš za mališane, a slanina nije

Iako smo naslućivali odgovor, nismo verovali da je baš ovako.

Poslednjih dana čini se više nego ikada u našim životima čuli smo reč „parizer“ – koji je ovog septembra postao najvažnija namirnica u našim medijima i našim životima.

Dok ga političari koriste za sopstvenu promociju, mi smo odlučili da proverimo šta kaže jedan stručnjak o tome treba li deci davati parizer, ali i salamu, viršle, paštetu, kobasicu i sve druge mesne prerađevine.

Deci su potrebni proteini, ali zbunila nas je činjenica da je u nekim mesnim prerađevinama zastupljeno samo tri procenta mesa. Iako nekako za to znamo, opet smo iznenađeni.

Zato smo pozvali dr Predraga Nenadića, čuvenog srpskog nutricionistu, koji je kvalifikacije sticao na prestižnim svetskim univerzitetima, da nam kaže čega sve ima u pomenutim „delikatesima“, posebno ukoliko su baš, baš jeftini.

Foto: Shutterstock

„Pa čim je nešto jeftino, onda nije kvalitetno, a onda nije ni zdravo. Logika je jednostavna. Lep je potez države što je omogućila da neko može da kupi te stvari jeftinije ili povoljnije“, kaže nam dr Nenadić, pa dodaje:

„Vidite, prerađevine kao prerađevine nisu preporučljive. Svako iole stručan zna da to nije dobro za jelo. Prerađevine su pune aditiva, pune natrijum glutaminata i raznih drugih supstanci koje štete našem organizmu. Normalno da ne mogu da se mere s prirodnom hranom. Kod prerađevina treba razdvojiti dve stvari. Nisu sve prerađevine iste. Vi imate da kupite i suvo meso koje se prirodno suši na promaji, koje je sasvim u redu. Slanina suva je sasvim u redu, treba je jesti, i te kako je zdrava i korisna za naš organizam, ne može da vas ugoji, niti će da vam skoči holesterol.“

Profesor nam je nedavno već ispričao koje su loše navike u ishrani građana Srbije, u čemu najviše greše, te šta treba da čine kako bi se zdravije hranili, a ono što nam je ispričao o prerađenom mesu nas je izdeprimiralo.

„Prerađevine kao što su parizer, viršle, razne salame, paštete – u njih se stavlja sav mesni otpad, transmasti, melju se kosti – da ne napadam ja sad industriju, svako se bori za sebe i svoj život. No to nisu proizvodi koji su dobijeni od kvalitetnog mesa. Čim u nekoj preradi imate aditiva, to nije dobro. Drugo je kada stavite samo so ili šalitra ili kada ljudi rade domaću preradu, domaće sušenje. Dimljenje na bukovom drvetu nije preporučljivo, ali sušenje jeste idealan način. Moje mišljenje, pogotovo za te viršle – nekad, u vreme moje mladosti viršle su se pravile od mesa. Safalada i viršla se pravila od čistog telećeg mesa i skuplja je bila od kilograma mesa, tako je danas kilogram mesa od 800 do 1.500 dinara, a vi dobijete kilo prerađevine za 150 dinara – pa tu nema ni m od mesa.

Kažu – znate ali tu ima biljnih masti, biljke su zdrave – pa nije tačno. Najopasnije masti za čoveka su biljne masti, tzv, transmasti. One se emulguju na visokm temperaturama, prerađuju se, to su opasne masti. Nije opasna svinjska mast, nije opasno maslinovo ulje, sve drugo jeste. Zejtin treba jesti samo hladan, čim ga zagrejete, on je kancerogen.“

Šta je onda normalna mera? Znamo gde živimo i koiliko je pravo kvalitetno meso skupo, što znači da ne možete baš svakoga dana deci obezbediti dovoljnu količinu proteina koja je neophodna za njihov razvoj. Piletina i teletina su veoma skupe, a deca opet vole da jedu viršle, salame, paštete, prerađevine, sendviče, pice.

Koliko onda puta nedeljno majka može da da detetu da jede parizer, viršle ili salamu bez griže savesti.

„Bilo šta da kažem, napraviću veliku grešku prema nauci. Ako hoćete da poštujemo nauku, onda ne treba da im daju prerađevine uopšte, ako hoćete da poštujemo zdravlje, ne treba da im ih daju uopšte, ali ako situacija u kojoj živimo to nameće, ako se sporadično uzima, onda je mera jedanput-dvaput nedeljno ili jedanput ili dva puta mesečno, to ne može da ostavi nekog traga, ne može da ugrozi naše zdravlje. Možete da radite korekciju dečje ishrane zdravim namirnicama. Drugo, deci u razvoju su potrebni proteini, a proteini se ne nalaze u tim proizvodima, proteini se nalaze u kvalitetnom mesu, u pilećem mesu, u jagnjećem, u junećem, u ribi. Mi jedemo strašno malo ribe, i ona je skupa, strahovito. Sve razumem ja kao opravdanje. Ali jedna sardina je mnogo zdravija nego riba pržena na tanjirači, u ulju u kom se prži čitav dan. Sve umereno može da se podnese, ali kad su deca u pitanju, treba voditi računa da im se daje zdrava hrana – zdrava hrana nije skupa hrana, samo treba da prepoznamo šta je prirodna hrana. I kada je reč o organskoj hrani, i tu ima puno prevare – ja ne verujem u to da je sve što se prodaje kao organska hrana zaista organsko. Ali, vidite, mi smo u okruženju koje nije organsko. Mi smo stalno izloženi dejstvu određenih patogena. Prinuđeni smo da unosimo veliki broj nezdravih namirnica – nezdrave šećere, nezdrave masti, pominjao sam već nezdravu surutku koja se prodaje kao zdrava. Dakle treba jesti hranu iz bašte spremljenu na tradicionalan način na kašiku. Treba jesti hranu sa začinima kao što su luk, peršun, biber, zeleniš, svinjska mast, to je hrana koja ne može da šteti uopšte.“

Foto: Shutterstock

Naravno, dr Nenadić kaže da nije ni sve prerađeno meso nejestivo, te da ne treba biti isključiv.

„Moram reći i da nije sva prerada loša. Ima proizvoda koji se prave od kvalitetnog mesa. Samo to treba prepoznati. Ima šunki, proizvoda od kvalitetnog mesa, koji mogu da se jedu. Ali ništa što je preterano nije dobro. Sve te salame, parizeri, čajne – tu je pitanje koliko ima kvalitetnog maesa, pitanje je šta se sve u čajnu ubacuje. Uvozi se iz inostranstva meso koje je odleđeno, pa se to melje, a čim je odmrznuto meso jednom ili više puta, pitanje je njegove zdravstvene ispravnosti. Nema idealnog, moramo da se prilagodimo. Na sreću naš organizam ima instrumente da se bori protiv loše hrane. Samo ne smemo da ga opteretimo lošim nutrijentima.

Organizam ima mehanizme da se bori protiv pesticida, koje je nemoguće u potpunosti ukloniti sa povrća i voća.

I još nešto, sva mesa su zdrava, a tako i jagnjetina i ovčetina – a zapostavljena su, što je šteta jer su po sastavu identična ribi – koja je najzdravija. Ta mesa jesu skuplja, ali su nemerljivo kvalitetnija.“

BONUS VIDEO:

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram