Veliki vodič Halo bebe: Šta te čeka u 11. mesecu bebinog života

Foto: Alamy / Alamy / Profimedia; Shutterstock

Vreme je za prohodavanje.

U okviru serijala o najvećim izazovima u prvoj godini bebinog života, na redu je 11. mesec od njenog rođenja. Iz Telefonskog savetovališta Halo beba Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd izdvajaju koji su to ključni izazovi u 11. mesecu bebinog života i kako ih što bolje proći.

Beba od 11 meseci – prohodavanje je proces

U većini slučajeva beba pravi svoje prve korake negde oko prvog rođendana, ali ovaj period može da varira između devetog i 18. meseca. Hodanje deteta nije stvar takmičenja sa drugom decom – nemojte požurivati dete, niti ga upoređivati sa ostalom decom, poručuju iz Halo bebe.

„Pre hodanja svako dete prolazi kroz određene faze. Dete najpre nauči da puzi. Zatim iz četvoronožnog položaja prelazi u sedeći, i obrnuto. Podiže se na kolena, pa iz klečećeg položaja, uz pridržavanje – pravi iskorak jednom nogom. Tako zauzima uspravan položaj i samostalno stoji. Ukoliko beba kasni sa bilo kojom od ovih faza, vrlo je verovatno da će kasniti i sa samim hodanjem. Svaka od ovih faza je bitna jer tokom svake od njih dete jača svoje mišiće i zglobove, te ga ne treba prinudno stavljati u položaje za koje njegovo telo još uvek nije spremno.“

Iz Halo bebe napominju i da će vaše dete prohodati kada bude dovoljno sazrelo i uvežbalo sve elemente koji prate samostalno prohodavanje, od uspravljanja iz klečećeg položaja, hodanja uz pridržavanje, hodanja noga do noge, zatim noga ispred noge, održavanja bočne ravnoteže sa prebacivanjem težine i na kraju ravnotežom napred-nazad.

„Hodanje je veoma kompleksna motorička radnja, te zato treba da imamo razumevanja i strpljenja za tempo kojim naše dete ide kroz sve faze. Ravnoteža je glavna stvar koju ono treba da nauči pre nego što napravi prve samostalne korake.“

Naše sagovornice kažu i da se hodanje uvežbava putem pokušaja i grešaka, a dete će biti sve spretnije što duže bude vežbalo.

#related-news_0

U tom procesu su mogući padovi, od čega roditelji, logično, strahuju..

„Iako je očekivano da se uplašite pri padu deteta, idealno bi bilo da svoju emociju ne pokažete jasno detetu. Kada dete jednom nauči da pada, tada će i njegovi prvi koraci proći s mnogo manje straha. Upozorenja poput – pazi, pašćeš – takođe su nepotrebna jer morate dozvoliti detetu da ispita svoje veštine. Dovoljno je da budete u njegovoj blizini da se ne bi povredilo.“

U svemu treba paziti i na jednu bitnu grešku koju roditelji često prave, obično nesvesno.

„Ne treba prečesto voditi dete za ruku u položaju kada su mu ruke visoko podignute u vazduhu jer može doći do istegnuća zglobova laktova i ramena. Jednostavno – treba najviše puštati dete da samo ispita sve moguće pokrete.“

U svemu postoji nekoliko mogućnosti uz koje roditelji mogu da stimulišu dete kada vide da uspešno održava ravnotežu.

„Stavite detetovu omiljenu igračku na stolicu jedan metar udaljenu od njega i vidite kako će da se snađe. Stanite na razdaljinu od deteta za koju mislite da može da savlada u tom trenutku i dozivajte ga ka sebi, pritom puštajući zanimljive zvuke ili pevušeći. Uklonite ili zaštitite nameštaj koji ima ćoškove ili na bilo koji drugi način može predstavljati opasnost za bebu koja uči da hoda. Kada vidite da dete uspešno održava ravnotežu, pokušajte da mu u obe ruke stavite po jednu omiljenu igračku, pa se udaljite na metar od njega i pozovite ga.“

Iz Halo bebe za kraj daju još jedan koristan savet, a koji se tiče obuće.

„Najbolja obuća za prohodavanje jesu – bose nogice ili čarapice sa zaštitom od klizanja. Prve prave cipelice treba kupiti tek kad dete počne da hoda napolju.“

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram