Treba li učiti dete da vrati ako ga neko u vrtiću ili školi udari? Šta kažu stručnjaci, a šta roditelji iz Srbije

Foto: Shutterstock

Roditelj postavlja granice, ali i dete postavlja granice.

Gotovo da ne prođe dan da do nas ne dođe vest o tome da su se u školi deca potukla, da je drug udario drugara, da su drugarice gađale drugaricu zato što je dobila peticu, a one nisu, sve češće slušamo o vršnjačkom nasilju.

Da bi roditelji predupredili mogućnost da njihovo dete neko povredi, neretko uče decu da ne daju da ih neko tuče, ugrožava i maltretira, a ima i roditelja koji decu uče „da treba da vrate kada ih neko udari u školi“.

Šta pod tim roditelji misle, rekli su nam u anketi na Facebooku.

„Treba li učiti dete da vrati ako ga neko u vrtiću/školi udari?“

Pitali smo psihološkinju Milenu Buđevac da nam kaže svoje mišljenje o tome da li treba učiti dete da vrati ako ga neko u vrtiću ili školi udari, a da to ne spada u domen vršnjačkog nasilja.

„To je još jedan domen u sticanju socijalnih veština – kako da se postavimo i kako da se nosimo. I to je prilično raznovrsno i mnogo zavisi od tipa ličnosti i vaspitanja samog deteta – ali deca bi definitivno trebalo da znaju i da se odbrane. Naravno, kad znaju šta je u redu i šta nije u redu, i kada vide da nije u redu da ih neko napada ili su prosto nedužni, jedna od veština životnih za preživljavanje zaista jeste i to da se odbranimo u nekom trenutku. Naravno, kao što ste se vi u pitanju ogradili – ako ne pričamo o vršnjačkom nasilju ili o kontinuiranom zlostavlajnju od jednog deteta ka drugom – koji moraju da se tretiraju na drugačiji način – dete mora da razmišlja u smislu ‘aha, ja moram ovo da rešim na neki način’. Mi kao roditelji i kao prosvetni radnici radimo na tome da razgovaramo, da uvek pokušaš da kažeš, da zaustaviš, da pokažeš gde je tvoja granica i da kažeš ‘ne’, ‘stani’, ‘ostavi me na miru’, ‘pomeri se od mene’, da imamo neki stepen u pokazivanju, u vraćanju.

Ali kada dođe do toga da ništa od toga ne radi, da druga strana, ona koja napada ne reaguje na naša upozorenja, ne poštuje naše granice koje postavljamo verbalno ili telesno u smislu izmaknem se pomerim se, okrenem leđa itd. – onda jedan od načina jeste i to – pokazati da se ne plašiš nego da umeš i ti da vratiš. To su veštine koje su i socijalne i životne i dete treba da prođe i kroz to.“

Psihološkinja napominje šta bi tu mogla da bude potencijalna zamka – to je u slučaju kada je dete temperamentom zaista se ne oseća da to može da uradi, kada je povučenije, mirnije, a roditelj ga na neki način ohrabruje i bodri – moraš da vratiš, moraš da se zauzmeš za sebe, ti njemu reci ovo kad on tebi kaže ono sledeći put – a dete se za to ne oseća dovoljno hrabro samo sa sobom. Roditelj insistira, pa dete kaže – dobro, hoću, pa u prvoj sledećoj situaciji poklekne i povuče se, i onda se dvostruko oseća loše – em što ga je neko zadirkivao, začikavao ili maltertirao, em što ne sme ni da kaže roditeljima jer mu je tata rekao da vrati, a on nije. Milena kaže da roditeljima stavlaj upozorenje da deci ne otežavaju sa jasnim rešenjima, već da uvek sa svojim detetom otvoreno razgovaraju o tome šta bi bilo kad bi vratio, šta još može da uradi.

A šta ste nam vi rekli u Fejsbuk anketi? Stiglo nam je više od 400 odgovora i sudeći po njima, većina roditelja decu uči da na udarac vrate udarcem.

„Nepružanje otpora deca smatraju slabošću i to dete će svi napadati. I zato jesam da dete ne ustukne pred napadačem posebno u svom uzrastu“, piše Stipan.

„Treba ga naučiti da se odbrani i bori za sebe. Ne nužno da vrati udarac. Ali ako se povinuje, nasilna deca znaju da budu nemilosrdna“, kaže Sanja.

„Ne – treba svojom kulturom i smirenošču da navede to dete da se iskreno pokaje i da traži izvinjenje… Znam više slučajeva da su se deca mnogo svađala i uvek bila neka obostrana netrpeljivost – a kasnije su postali nerazdvojni drugari zauvek…“, piše Nerka.

„Naučiti ga prvenstveno da se odbrani i ne pokaže slabost!“, piše Ljiljana.

„Moje pravilo je bilo : ako te udare uvek vrati al ako saznam da si ti počeo prvi, vratiću ti ja kod kuće“, kaže Marienka.

„Ja sam dete učila da prijavi vaspitačici ili učiteljici“, smatra Sneška.

„Nikako vraćati. Prijaviti nasilje“, piše Dragica.

„Svi ste upravo napisali da ste ZA nasilje, kakvo smo to društvo, treba prvo da imamo vaspitanje i ustanove koje sprečavaju to nasilje, a ne da ih učimo nasilju“, piše jedan Željko.

BONUS VIDEO:

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram