„Surogat materinstvo je legalizacija modernog ropstva“

surogat
Foto: Shutterstock/Circlephoto

Surogat materinstvo podrazumeva da jedna žena iznosi trudnoću za osobu ili par koji potom usvaja to dete jer oni iz nekog razloga ne mogu da se ostvare kao biološki roditelji. I dok nam sa Zapada neretko stižu vesti o slavnima koji dobijaju dete na taj način, surogat materinstvo je ipak zabranjeno zakonom u mnogim državama, pa i u Srbiji. Zašto je tako, govori sociološkinja i aktivistkinja Jelena Riznić.

„Verujem da je kriminalizacija surogatstva uvek rezultat feminističke borbe koja postoji od početka uvođenja ove prakse u legalne i tržišne tokove. Do kriminalizacije komercijalnog surogatstva, u Indiji je postojalo više od 3.000 klinika koje su nudile ove ,,usluge”. Istraživanja su pokazala da su surogat majke gotovo uvek poticale iz siromašnih porodica. Pritom, žene koje su rađale za druge bile su zatvorene i nadgledane 24 časa dnevno u malim stanovima, do porođaja. Tamo im je tačno bilo određeno kada smeju da konzumiraju hranu, vodu ili da spavaju. Ugovorom bi moglo biti propisano i uzimanje lekova za sprečavanje laktacije, na primer, kako bi se posledično sprečila veza između majke i bebe. Ugovor takođe propisuje i kada i kako će se žene koje su surogat majke poroditi, što u praksi znači da mnoge od njih bivaju podvrgnute nasilnim akušerskim praksama ili carskom rezu i onda kada to nije medicinski opravdano. Takođe, neke od njih bivaju primorane da abortiraju ukoliko se ispostavi da plod ima anomalija, kao i u situacijama kada žena nosi više beba, a ,,naručioci” žele samo jednu. I to nije samo slučaj sa Indijom – industrija surogatstva funkcioniše na isti način i u Ukrajini, Rumuniji i mnogim drugim zemljama koje predstavljaju poželjnu i jeftinu destinaciju za reproduktivni turizam.“

I dok iz džet-seta sa Zapada malo-malo stižu vesti o surogat materinstvu koje, kako kaže Riznić, romantizuje ovu pojavu, ne pokazuje se osnova svega – da žena ,,iznajmljuje” svoju matericu.

“Trudnoća je složen psihofizički proces koji obuhvata celo telo žene, a logika da je ograničena isključivo na jedan organ stoji i iza zakona i inicijativa za zabranu abortusa – oni takođe ženu i trudnoću svode samo na matericu.“

A gde je Srbija u svemu tome?

„U Srbiji je legalizacija surogatstva najavljena novim Građanskim zakonikom. Predviđa se ,,umerena” novčana nadoknada od 8 do 15 hiljada evra. Podsetimo se da se, kada je 2019. godine najavljena legalizacija surogat materinstva u Srbiji, govorilo da će Srbija u odnosu na druge zemlje u kojima je surogatstvo legalizovano imati komparativnu prednost jer je jeftinija, kao i da je žena u tom slučaju ,,pokretni inkubator” koji ,,samo” nosi dete i rađa ga za drugoga. Čini mi se da je o mizoginiji ovakvog narativa čak i izlišno govoriti. Takođe, žene u ovoj zemlji abortiraju same u WC-ima porodilišta, ženama se vrše abortusi bez anestezije, žene na porođajima vređaju i ponižavaju, a potom izađu iz tih porodilišta i primaju bedne plate. Takođe, ideja o tome da će žene moći slobodno da donesu izbor o rađanju za drugoga u zemlji u kojoj je oko 40 odsto stanovništva na granici siromaštva je opasan mit. Dakle, legalizacija surogatstva je i sama po sebi loša, a u ovim okolnostima predstavlja jedan oblik legalizacije modernih oblika ropstva“, kaže Riznić i zaključuje da parovi koji žele da imaju decu treba da znaju da pravo na roditeljstvo ne postoji, ali postoji pravo na dostojanstven život, bez eksploatacije.

„Žene imaju pravo na dostojanstven život u kom neće morati da prodaju svoje telo da bi preživele. Takođe, hajde da češće govorimo o važnosti usvajanja dece. Porodica nije i ne treba da bude stvar genetskog materijala već ljubavi.“

BONUS VIDEO: Poznate mame u borbi za starateljstvo nad decom

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram