Duško Ilijević, poznatiji pod svojim alter egom Striček Duško, možda je i najpoznatiji vaspitač na Balkanu, kojeg na Instagramu prati više od 100.000 ljudi. Ovaj pedagog valdorfske škole svakodnevno sa roditeljima deli dragocene lekcije iz svoje 20 godina duge prakse.
Za one koji ne znaju, valdorfsku pedagogiju razvio je Rudolf Štajner, austrijski filozof, pisac, umetnik i naučnik rođen 1861. godine u Kraljevini Habsburg, današnjoj Hrvatskoj. Njegova filozofija vaspitanja naglašava celoviti razvoj dece kroz integraciju umetnosti, ritmičnost učenja i individualni pristup.
Valdorfska metoda obrazovanja podstiče kreativnost i samosvest i odlikuje se individualnim pristupom svakom detetu. Posebno u savremenom dobu kritikuje upotrebu tehnologije u učenju, favorizujući direktnu interakciju dece s materijalom i okolinom. Globalno prisutna, ova pedagogija se primenjuje u školama i vrtićima širom sveta radi podsticanja harmoničnog rasta učenika u svim aspektima ličnosti.
Upravo iz te škole dolazi Duško Ilijević jedan od omiljenih pedagoga, koji između, ostalog, svoju misiju predstavlja sledećim rečima:
„Čini li vam se da su roditelji danas postali preopterećeni roditeljstvom? Čini li vam se da smo zaboravili na vlastiti instinkt, zakrčeni salvom savjeta različitih edukatora? Ovako ću, jedna stvar su instinkti, a jedna su vještine. S instinktima se rađamo, a vještine ciljano razvijamo; najčešće tijekom čitavog života, i to zavisno od vlastitih afiniteta ili okolnosti u kojima se u životu nađemo. U današnje vrijeme vlada opća pošast da svi savjetuju, dijagnosticiraju i pomažu čak i ako imaju manjkave vještine. Potpuno sam uvjeren da ti ljudi to rade u nekoj dobroj namjeri i iz želje da nekome pomognu. Danas možete dobiti savjet o svemu, u svakom trenutku, praktički od bilo koga. U duhu toga se trebamo zapitati zašto nam naši instinkti ponekad „štekaju“ i teže filtriramo ono zaista bitno iz silnog mora informacija, i zašto vjerujemo skoro pa svemu što pročitamo ili čujemo na nekom zaslonu, a svoje unutarnje osjećaje zatomljujemo?“
Odgovore na ova pitanja Striček Duško pokušava da da kroz svoj rad, a mi smo izdvojili jednu od njegovih lekcija koja je naišla na najviše reakcija među roditeljima i ostalim pratiocima.
„Kako smo došli do tačke da klincima dopuštamo da rade sve što žele, to jest da oni kreiraju granice, a ne roditelji? Granice, ljudi, govorim o osnovama odgoja bez možda bez ali i bez pregovaranja djeca trebaju znati šta mogu a šta ne mogu kratko i jasno jednostavno. Nakon ručka možeš dobiti keks, kad opereš ruke možeš doći u sobu, vreme je za spavanje, jakna stoji na vešalici.
Boli te briga jer drugi ljudi puštaju klincima da rade šta god hoće ili ne. Ti budi drugačiji. Nemoj svojim klincima biti kućna pomoćnica ili rob. I do kad više moram tupiti, postavljanje granica nije kazna To je ljubav, to je briga, to je pripremanje tvog deteta za stvaran svet koji ga okružuje. Svet koji neće uvek reći „da“ i koji ga neće podržavati i voleti kao ti. Svet im neće uvek biti fer i to sigurno znaš.
Ti si tu da ih pripremiš s ljubavlju, s brigom, s poštovanjem, s podrškom. Ali ponekad u svemu tome mora biti „ne“ i „sačekaj“, i „strpi se“, i „ponosan sam“, i „zaslužio si“, i „volim te“. Prestani popuštati. Budi hrabar, jer ljubav dolazi iz hrabrosti isto. Postavi granice jer ako nećeš ti, to će napraviti neko drugi na puno grublji način. Budi roditelj koji se usudi reći „ne“, budi roditelj koji pravi razliku. I zapamti, ugasi ekrane i upali život.“
Pratite nas i na društvenim mrežama:
