Pedijatar koji ima petoro dece otkrio svoju tajnu broj jedan da odrastu u uspešne i srećne ljude

LightField Studios / Alamy / Alamy / Profimedia

Trik koji je potvrdila i najduža Harvard studija.

Roditeljstvo nije lako. Ali glavni savet jednog pedijatra za gajenje srećnije dece koja odrastaju u uspešne odrasle osobe je iznenađujuće jednostavan.

Roditeljstvo nije med i mleko. Postoji obilje saveta o vaspitanju dece, koja nas nekad više iznerviraju nego što nam koriste, baš zato je ovaj toliko poseban.

Dr Vilijams je pedijatar sa sertifikatom odbora sa sedištem u Juti, koji na svom TikTok nalogu @tiktokkiddoc objavljuje video snimke o zdravlju dece i roditeljstvu. U nedavnom videu koji broji skoro milion pregleda, otkrio je neočekivanu tajnu podizanja srećne dece koja kasnije izrastu u uspešne odrasle osobe.

Vilijams, koji je otac petoro dece, oslanja se i na svoje kliničko i lično iskustvo, kao i na decenije istraživanja, kako bi objasnio zašto svi roditelji treba da primenjuju ovu jednu stvar kako bi poboljšali živote svoje dece.

Reč je o kućnim poslovima

„Roditelji uvek traže brze i jednostavne načine za lakše gajenje dece, a pomoć vašeg deteta u kući može biti savršena za početak“, kaže Vilijams. „Ideja je da kada su deca uključena u zajedničke odgovornosti, shvataju da doprinose delu većeg ekosistema, a iz toga proizlazi pravi osećaj sopstvene vrednosti“, objašnjava on.

Kao rezultat, deca postaju spremnija i sposobnija da pomognu drugima.

Jamie Grill Photography / Tetra Images / Profimedia

„Deca od kojih se očekuje da pomažu u kući počinju prirodno da uviđaju potrebe ljudi oko sebe i postaju manje egocentrična“, dodaje on.

Deca se ne rađaju sa empatijom i može potrajati dok je ne razviju. U međuvremenu, oni sebe posmatraju kao centar univerzuma, kaže Vilijams, o čemu svedoče strašne faze kroz koje prolazimo sa njima. Većina mališana ne skače da počisti svoje igračke, ali ova sebična, tvrdoglava faza je normalan deo razvoja u ranom detinjstvu.

Paul Bradbury / Caia Image / Profimedia

Kako se kognitivne sposobnosti deteta razvijaju, ono počinje da shvata da ljudi imaju različite misli, iskustva i potrebe. Kućni poslovi mogu pomoći da se ova spoznaja unapredi ranije i da se vremenom ojača, napominje Vilijams, dodajući: „Prednost kućnih poslova je u tome što vidite da niste samo silos oko koga se svet vrti.“

Osim što pospešuju razvoj empatije, kućni poslovi usađuju i bolju radnu etiku i podstiču „predmet razmišljanja“, objašnjava Vilijams.

MNStudio / Alamy / Alamy / Profimedia

„Očigledno je da će bolja radna etika podstaći i uspeh u školi i karijeri“, kaže Vilijams. Pomaganje po kući takođe uči decu odgovornosti i timskom radu, što mogu primeniti u učionici, na terenu ili u kancelariji.

„Kada postoji osećaj da smo u nečemu zajedno kao porodica, kako god ta porodica izgledala, postoji neka prava magija u tome“, kaže Vilijams, dodajući da kućni poslovi mogu da ojačaju porodične veze.

ronstik / Alamy / Alamy / Profimedia

„To je nešto što roditelji mogu da urade besplatno, što će imati očigledne dugoročne koristi za njihovo dete“, naglašava Vilijams.

Davanje deci obaveza znači da će se desiti greške, a zadatak možda neće biti obavljen svaki put, dodaje on, ali to takođe može pomoći deci da uče iz svojih grešaka. Takođe je bitno da se njihove obaveze ne usmere samo na sređivanje igračaka ili njihove sobe, već mogu na primer rasporediti namirnice iz kese, sakupiti veš iz mašine, zaliti zveće ili čak okopati zemlju.

Istraživanje o kućnim poslovima u detinjstvu

Uticaj kućnih poslova na razvoj dece proučavan je decenijama — a veza između kućnih obaveza, sreće i uspeha nije nova.

U stvari, to je pokazano u nalazima 85-godišnje studije sa Univerziteta Harvard. U svom videu, Vilijams napominje da je studija pokazala da su ljudi koji su radili više poslova u mlađoj dobi često imali više profesionalnog uspeha i sreće kasnije u životu.

Harvardska studija o razvoju odraslih u Opštoj bolnici u Masačusetsu je najduža longitudinalna studija u istoriji, kaže dr Robert Valdinger, profesor psihijatrije na Harvardskoj medicinskoj školi i direktor studije.

Rebecca Nelson / ImageSource / Profimedia

Istraživači su pratili grupu muškaraca od kasnih 1930-ih – jedna trećina su diplomci Harvarda, a dve trećine su mladi iz Bostona – da bi razumeli koji psihosocijalni aspekti detinjstva mogu predvideti zdravlje i blagostanje u kasnom životu.

„Ono što su gledali je kako su ova deca izbegla nevolje i ostala na dobrom putu“, kaže Valdinger, dodajući da su u svojim evaluacijama istraživači gledali na kućne poslove.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram