Naslovi oko mene već dugo vrište.
Sjednem ja tako na pivo u Zadru – 30 kuna za pola litre točenog industrijskog. Ili 500 dinđi. OK, ajde more je, Dalmacija, “lito” – šta ću. Odem u dućan po svoju ljubljenu majonezu – 17 kuna tuba. Skoro 300 dinara.
Dođem u Zagreb – nema gableca (ono kad jedete preko dana neko toplo jelo) ispod 50 kuna. Znači 800 dinđi za varivo s maaalo mesa. Burek 17 kuna s tendencijom rasta na 20. Eeeej, burek će koštati skoro 3 eura! Šta tu ima za 3 eura! Sir iz kante i kore koje se prodaju na veliko! Pa kako li su samo Rusi i Ukrajinci utjecali na burek? Tu se već totalno ušokiram, ali mislim – ajde u Srbiji je bolje, tu bar ne možeš ostati gladan.
Dođem u dućan i kesicu hrane koju sam inače plaćala soma i nešto dinara, sada platim preko dva. Dvije hiljade mi je nekako psihološka granica, ne znam zašto.
Naslovi oko mene već dugo vrište – struja, plin, benzin! Ali ja to ništa ne mogu čitati jer mi diže razinu stresa. I sad tek po prvi put shvatim i zbrojim – čovječe! Troje mojih prijatelja seli, jer su im gazde povisile kirije. Kao da ne kuže da se tih 400 ili 500 eura itekako mora zaraditi. Danima već tako sjedim i mozgam što će biti i kako uštedjeti. Plaše nas sa zimom, restrikcijama, novim valovima pandemije.
Pa si mislim – ja sam pola života provela strahujući! I znate što je bilo – pola toga se nikada nije dogodilo.
Francuski filozof Michel de Montaigne rekao je “ Moj je život bio ispunjen strašnom nesrećom; od kojih se većina nikada nije dogodila”. Sličnog je mišljenja bio i Mark Twain. Istraživanje Sveučilišta Penn iz američke savezne države Pennsylvanije pokazalo je kako se 91 posto svega onoga od čega su sudionici ankete strahovali – nije dogodilo. Ej, 91 posto! Za onaj mali postotak rekli su da i kad se dogodio – puno su bolje reagirali od očekivanog.
Tako da ja ovoga ljeta i svih narednih odlučujem biti noj s glavom u pijesku ili onaj cvrčak koji svira. Zašto? Pa zato što od brige i stvari na koje ne mogu utjecati nemam ništa. Radije ću otići na stranicu omiljenog modnog branda i uložiti u haljinu. Da se osjećam lijepo, ako već ne mogu bogato.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
