Čuveni psiholog s Harvarda otkriva zašto naš mozak nije po meri modernog sveta

Foto: Unsplash.com/ sinitta-leunen

Iako živimo u dobu nauke, tehnologije i neograničenog pristupa informacijama, naš mozak je i dalje prilično "staro oruđe". To je jedna od centralnih ideja koje Stiven Pinker, jedan od najpoznatijih savremenih kognitivnih psihologa, ponavlja u svojim knjigama i predavanjima.

Po Stivenu Pinkeru, naš um je rezultat miliona godina evolucije, ali evolucija nije imala u vidu savremeni svet, pametne telefone, društvene mreže, stalne notifikacije i život u ubrzanom ritmu. Zbog toga se često ponašamo nelogično, impulsivno, emocionalno prenaglašeno i mentalno iscrpljeno.

Stiven Pinker
Stiven Pinker Foto: Geoffroy VAN DER HASSELT / AFP / Profimedia

Mozak voli kratke prečice – čak i kad nas vode u pogrešnom smeru

Pinker ističe da je ljudski mozak izgrađen tako da donosi brze odluke, jer je u prošlosti to bila stvar opstanka. Međutim, te stare prečice – poznate kao kognitivne pristrasnosti – danas rade protiv nas. Zbog njih preterujemo u negativnim vestima, verujemo senzacionalnim informacijama, pogrešno procenjujemo rizike, osećamo više straha nego što bi realno trebalo.

Pinker kaže da je to razlog zašto se mnogi ljudi osećaju kao da svet „propada“, iako statistike pokazuju da se mnogi aspekti života zapravo poboljšavaju.

Foto: Unsplash.com/
chase-yi-v

Evolucija nas nije pripremila za konstantan protok informacija

Mozak je dizajniran da obradi ograničene količine podataka. Danas, međutim, svakog dana primamo više informacija nego naši preci tokom celog života. Pinker tvrdi da ovakav pritisak vodi mentalnom umoru, iracionalnim odlukama i osećaju da nikada nismo dovoljno dobri ili dovoljno brzi.

Pa gde je rešenje?

Umesto još bržeg multitaskinga, Pinker predlaže sporije razmišljanje, jasnije filtriranje informacija i odmicanje od beskonačnog skrolovanja.

Logika je veština, a ne urođena osobina

Jedna od Pinkerovih ključnih poruka je da racionalno razmišljanje nije prirodno ljudsko stanje. Mi smo „programirani“ za preživljavanje, a ne za istinu. Ali Pinker naglašava da se sposobnost logičkog, kritičkog mišljenja može trenirati – baš kao mišić.

To znači da možemo učiti da prepoznajemo sopstvene greške u razmišljanju. Možemo donositi promišljene, a ne impulsivne odluke, ali i upravljati emocijama umesto da one upravljaju nama.

Pozitivne emocije nisu luksuz – one su evolutivni alat

Iako Pinker važi za analitičara i racionalistu, on često ističe važnost pozitivnih emocija. One nisu meke i nebitne, već su ključne za mentalno zdravlje, socijalne odnose i motivaciju.

Po njemu, optimizam nije naivno verovanje da će sve biti dobro – to je odluka da vidimo svet realno, a ne kroz negativnu distorziju koja je ugrađena u naš mozak.

Budućnost pripada mentalnim alatima, ne instinktima

Pinker smatra da je najveći izazov današnjice naučiti kako da se nosimo sa sopstvenim umom. Ne treba menjati svet, već način na koji ga interpretiramo.

Možemo živeti bolje kada naučimo kako naš mozak varira, reaguje i pogrešno procenjuje – i kada prestanemo da verujemo svakoj emociji i svakom impulsu, tvrdi Pinker.