Vest da je Crna Gora izglasala Zakon o istopolnom partnerstvu slave i srpski aktivisti kao značajnu pobedu. Međutim, šta je tačno tamošnja LGBT zajednica dobila tim zakonom?
Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola izglasan je juče u Skupštini Crne Gore i počeće da se primenjuje godinu dana nakon .
Iz organizacije LGBTI forum progres su usvajanje ovog zakona ocenili kao istorijski korak u borbi za ljudska prava LGBTI osoba u Crnoj Gori, ali u saopštenju medijima istakli su da je sledeći ključan – primena ovog zakona u praksi.
„Osjećaj da su od danas ljubav i partnerstvo svih nas u LGBTI zajednici prepoznati i priznati u očima zakona je neopisiv. Ne mogu da kažem da smo od danas potpuno jednaki, jer je put do stvarne i suštinske jednakosti tek pred nama, ali je načinjen veliki korak naprijed u prepoznavanju da mi, istopolni parovi, uopšte postojimo. Skupština je stala na stranu jednakosti i ljubavi i poslala jasnu poruku da Crna Gora ide naprijed. Nadam se da će institucije opravdati povjerenje i dosljedno sprovoditi ovaj zakon, čime će se utrti put ka stvarnoj ravnopravnosti. Danas imamo razloga da slavimo i radujemo se, a od sjutra nastavljamo borbu za jednakost i dostojanstvo.“ istakao je John M. Barac iz LGBTIQ Socijalnog centra.
Predstavnica Ministarstva za ljudska i manjinska prava Blanka Radošević-Marović rekla je da se „zakon se odnosi pre svega na zajednički život osoba istog pola i na sva ona prateća prava i obaveze koja iz toga proizlaze“. I neko bi mogao da pomisli da će za godinu dana homoseksualni parovi imati svakodnevicu istu kao heteroseksualni. Ali, da li će? Šta tačno predviđa ovaj zakon?
Zakon o istopolnom braku ne podrazumeva samo venčanje, već sa sobom nosi niz prava koje su uskraćena gej parovima, na primer, na zajedničku imovinu i nasleđivanje u slučaju smrti partnera, na bolničke posete u teškim slučajevima kad su dozvoljene samo najbližoj porodici, na zdravstveno i socijalno osiguranje…
Najveći deo nacrta odnosi se na osnovne odredbe i načela kada je u pitanju zajednički život partnera – od samog postupka stupanja u brak, preko načela zajedničkog života, do eventualnog raskida partnerstva. Lica mlađa od 18 ne mogu stupiti u brak, ni lica nesposobna za rasuđivanje, ni srodnici, zabranjuje se nasilje u zajednici i diskriminacija… Sve kao i u slučaju heteroseksualnih parova.
Posebno je značajno što je sad na papiru i da partneri sporazumno i zajednički odlučuju o svim pitanjima od značaja za zajednički život; da imaju pravo na zaštitu privatnosti, zajedničkog života i doma; da imaju obavezu međusobnog pomaganja i pružanja nege i pomoći u slučaju bolesti; da imaju jednaka procesna prava u svim sudskim postupcima, kao i bračni drugovi.
„Partneri imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje na način, po postupku i u obimu kao bračni drug i članovi njegove uže porodice u skladu sa propisima iz oblasti zdravstva“, navodi se u nacrtu Zakona, objavljenom na sajtu Paragraf.me.
Pročitajte još:
Takođe, „međusobno izdržavanje partnera je njihova dužnost i pravo“. „Partner koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od drugog partnera, srazmjerno njegovim materijalnim mogućnostima“.
Uređeni su i imovinski odnosi, nasleđivanje, ali i starateljstvo nad decom.
„Partner koji nije roditelj djeteta je dužan da izdržava djecu dugog partnera ako ona nemaju srodnika koji su po zakonu kojim se uređuju porodični odnosi dužni da ih izdržavaju ili srodnici nemaju mogućnosti za to… U hitnim slučajevima, kada prijeti neposredna opasnost za djecu, partner ima pravo donijeti hitne odluke o preduzimanju neophodnih radnji u skladu sa interesima djece i o tome odmah obavijesti roditelja. Svakodnevne odluke u vezi sa djecom može donositi i partner uz pristanak roditelja djece“.
Ipak, postavljena je i crvena linija – ne pominje se mogućnost da istopolni parovi budu roditelji, da postanu staratelji dece, kao ni da zajedno usvoje decu.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
