Dobre ocene zaista nisu najvažnije

Foto: Unsplash/Victoria Rodriguez

Suzan Dominus, koja predaje žurnalistiku na Jejl univerzitetu i autorka je knjige ”The Family Dynamic: A Journey into the Mystery of Sibling Success”, govorila je o tome da za uspeh nisu dovoljni samo trud i istrajnost i da su druge stvari važnije od ocena.

“Oduvek su me fascinirale porodice čija deca kao da su na nekom neobičnom uzlaznom putu — dosežu vrhunac karijere ili, što mi je još zanimljivije, krče sopstvene staze i prate svoje strasti sa spektakularnim rezultatima.“

A šta su njihovi roditelji radili drugačije kako bi im pružili snagu? Šta istraživanja zaista pokazuju kao delotvorno u pružanju podrške deci na putu ka uspehu? I budući da su braća i sestre često različiti, šta se pokazalo korisnim bez obzira na to?

Foto: Unsplash/Shaylyn

Za svoju knjigu ”The Family Dynamic: A Journey into the Mystery of Sibling Success” Suzan je razgovarala sa desetinama roditelja dece koja su potom postala vrlo ostvarena u životu i više od stotinu stručnjaka. Kao majka blizanaca tinejdžera, ona za sajt CNBC izdvaja saznanja koja su joj bila najupečatljivija.

Optimizam je sve

„Možete da detetu pružite sve moguće podsticaje i da ga ohrabrujete da postiže odličan uspeh u školi, ali bez osećaja mogućnosti, akademske veštine će vas dovesti samo do određene tačke. Zapanjila me je doslednost u načinu razmišljanja roditelja sa kojima sam razgovarala — svi su podsticali svoju decu da misle veliko, gaje nadu i ostanu pozitivni.“

Merilin Holifild, jedna od troje dece iz porodice u Talahasiju na Floridi koja su postala istaknuti borci za građanska prava, rekla je Suzan da je neizgovoreni moto u njihovom domu bio: „Sve je moguće.“

„A Amalija Murgija, koja je u skromnim uslovima odgajila sedmoro dece, od kojih su mnogi postali nacionalno poznati (u humanitarnom radu, borbi za ljudska prava i saveznoj pravdi), govorila je: ‚Uz Božju pomoć sve je moguće‘, kaže Suzan.

Morate da dobro poznajete svoje dete

Jedna fascinantna studija pokazala je da roditelji često ne znaju šta da kažu kada im deca kažu da ne žele da pohađaju časove matematike i nauke, iako su oni ključni za akademski uspeh.

„Istraživači su nakon toga roditeljima dali brošure i linkove ka veb stranicama kako bi im pomogli da prilagode motivaciju detetovim interesovanjima. Ako je, na primer, dete želelo da postane profesionalni fudbaler, roditelj bi mogao reći: ‚Kada postaneš profi sportista, moraćeš da znaš da upravljaš svojim finansijama, a to je jako važno s obzirom na takve plate‘.“

Reći detetu da se fokusira na nešto praktično nije inspirativno. Umesto toga, savet roditeljima je bio da znanje predstave kao nešto vredno u očima deteta, u skladu sa njegovim interesovanjima.

„Deca čiji su roditelji koristili ovaj pristup imala su rezultate iz matematike i nauke za 12 odsto bolje od dece iz kontrolne grupe.“

Učenje i osnaživanje se dešavaju svuda

Jedna studija koja joj se posebno urezala pokazala je da roditelji često potcenjuju sposobnosti svoje dece — i koliko zapravo mogu da nauče kroz svakodnevne napore.

„Istraživači su četvorogodišnjacima u dečjem muzeju dali priliku da sami obuku hokejašku opremu za igru, a nekim roditeljima je rečeno da deca mogu da uče iz tog procesa. Oni su se povukli i pustili dete da samo otkrije kako da zakopča kaiševe i obuče opremu — što su deca i uspešno uradila.“

Deca mogu mnogo više nego što mislimo — a znamo da kada roditelji previše pomažu, to deluje demotivišuće. Zato treba da podstičemo samostalnost, umesto da se bojimo i najmanjih borbi.

„Dženin Grof, majka olimpijca, nagrađivanog romanopisca i serijskog preduzetnika, pokazala mi je kako u svom donjem kuhinjskom ormaru drži sve plastične tanjire i čaše kako bi unuci mogli sami da se posluže. Učenje ne dolazi samo iz knjiga i slagalica — ono se dešava u svakodnevnim aktivnostima.“

Trud i istrajnost nisu dovoljni

Posebno nakon pandemije korone, razvojni psiholozi se sve više udaljavaju od istraživanja koja su fokusirana isključivo na radne navike i okreću se ka tome kako da kod dece razviju ljubav prema učenju i duboku radoznalost.

„Mnogi roditelji o kojima sam pisala u knjizi smatrali su da je putovanje jedan od načina da se to podstakne — i neka istraživanja to podržavaju. Emanuelovi — trojica poznate braće koji su postigli vrhunske rezultate u svetu zabave, politike i bioetike — kažu da je njihov otac smatrao da je razumevanje sveta i sebe apsolutno neophodno.“

Ona se seća i roditelja troje izuzetne dece, za koje je putovanje bilo toliko važno da su štedeli tokom cele godine za jedno veliko — i sa sobom nosili domaću hranu od kuće da te dve nedelje ne bi morali da troše novac na ručkove.

Motivišite decu ne kao trener već kroz ljubav

„Zajedničko za sve ove lekcije jeste to da su roditelji sa kojima sam razgovarala deci prilazili sa ljubavlju i radošću. Uglavnom su bili podrška, ali sebe nisu doživljavali kao trenere i kritičare.“

Dajen Paulus, brodvejska rediteljka, igrala je za American Ballet Theatre još kao dete, a pristup njene majke za Suzan je bio vrlo inspirativan. Rekla je da je njena majka umela da „posmatra bez želje“.

„Naš zadatak je da deci pružimo različite prilike, da ih dovoljno dobro upoznamo kako bismo mogli da ih motivišemo kroz ljubav — a onda pustimo njihove sopstvene želje da ih vode dalje.“

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram