Roditeljstvo je rad bez pauze, sa gomilom pitanja i sumnjama. Ljubav prema detetu nikada nije upitna, ali način na koji je pokazujemo, često jeste. Ponekad nas umor, brzina života i želja da sve bude kako treba udalje od suštine: da dete pre svega treba da bude saslušano.
U nastavku donosimo najčešće dileme koje muče roditelje i načine kako da iz njih izađete jači – i vi i vaše dete.
Šta da radim kada dete pogreši
Deci nisu potrebni roditelji koji imaju rešenja za sve, već oni koji umeju da pitaju, da slušaju i da veruju u trud. Sankcionisanje može da zaustavi pogrešno ponašanje, ali ne i da nauči odgovornost. Strah možda donosi trenutnu poslušnost, ali nikada ne gradi poverenje. Kada kažnjavamo, često želimo kontrolu, a ne kontakt – i upravo tu se gubi ono najvažnije, a to je odnos.
Umesto da se trudite da sve držite pod kontrolom, pokušajte da budete uz dete dok uči iz greške. Polazak u školu nije trenutak za pojačavanje stege, već za jačanje podrške. Radije se zapitajte- gradim li sada odnos ili lomim duh? Pozitivna disciplina ne znači popuštanje, već postavljanje granica sa poštovanjem i toplinom. Cilj nije da dete spušta glavu, nego da je samouvereno podigne.
Kako da naučim svoje dete u prvom razredu da bude samostalno i da uči samo
Prvaci ne moraju sve da znaju, važno je da žele da nauče. Igra nije suprotnost učenju, već njegov najprirodniji oblik. Kroz igru deca povezuju, pamte i uče sa lakoćom. Podržite to – dozvolite im da kroz kretanje, smeh i maštu uče kako da misle svojom glavom.
Detetov mozak u tom uzrastu prolazi kroz burne promene – pažnja je kratka, motorika još nesigurna, a greške su deo procesa. Zato su iskrivljena slova i pogrešno napisane reči zapravo znak učenja. Umesto pritiska i očekivanja sjajnih rezultata, fokusirajte se na podršku. Ako dete pokazuje otpor ili nervozu, setite se da stres kod dece često “govori” kroz telo, a signali za to su i bol u stomaku i tuga i tišina. Prihvatite to sa razumevanjem. Vaše strpljenje je za dete lekcija iz samopouzdanja.
Kako da nagradim svoje dete

Roditelji često preteruju i u kritikama i u nagradama. Ni jedno ni drugo ne gradi pravu motivaciju. Nagrada ima smisla samo ako nije uslov za ljubav. Poklon, novac ili sladoled ne mogu zameniti osećaj da je neko primetio tvoj trud. Najvrednija nagrada je vaše vreme, pažnja i iskrena pohvala.
Pohvala, kada je iskrena i usmerena na proces, postaje gorivo samopouzdanja. Recite: „Vidim koliko si se potrudio“ umesto „Bravo za peticu“. Tako dete uči da vrednost leži u trudu, a ne u rezultatu. Izbegavajte podmićivanje – ono dete uči da ljubav ima cenu, a trud smisao samo ako nam neko aplaudira. A to nije poruka koju želimo da pošaljemo.
Ne provodim dovoljno vremena sa svojim detetom zbog posla, kako da se sa njim jače i bolje povežem
Bliskost nije u vremenu već u prisutnosti. Ponekad je dovoljno da sedite pored deteta i stvarno ga slušate. Ne da ga popravljate, ne da ga savetujete, već da čujete šta oseća. Kada se spustite na njegovu visinu, dete oseti da ga vidite, i to menja sve.
Nema savršenog roditelja, ali postoji onaj koji ume da bude tu i kad je teško. I to je ono što deca pamte. Ljubav nije u velikim gestovima, već u malim trenucima pažnje. I ako vam posao ne ostavlja mnogo vremena, neka to vreme koje imate bude stvarno vaše – bez telefona, bez žurbe, samo vi i dete.

U roditeljstvu nema recepta, ali ima putokaza. Jedan od njih je Bukvar za roditelje – projekat brenda Plazma, uz podršku Novak Đoković Fondacije, koji na topao i stručan način govori o svim ovim dilemama. Kroz 30 tema, “Bukvar” pomaže roditeljima da razumeju, ohrabre i podrže svoje dete od prvog školskog dana. Svoj primerak štampanog izdanja Bukvara za roditelje možete kupiti u Laguninim knjižarama.
Više o projektu pronađite na www.bukvarzaroditelje.rs – jer i najbolji roditelji uče i to korak po korak.







