Kako je zaista gajiti dete u Švajcarskoj, koja je mnogim Srbima savršena zemlja za život

Foto:Shutterstock

Jedna mlada mama, strankinja u Švajcarskoj, ispričala je kako je zaista gajiti dete u ovoj zemlji.

Kako je biti roditelj u inostranstvu tačno mogu da znaju samo oni koji su to i iskusili. Jedna od njih je mlada žena koja se iz Amerike preselila u Švajcarsku. Ona je za sajt Expat.com podelila svoje iskustvo o tome kako je biti roditelj u ovoj zemlji u koju se inače Srbi masovno odseljavaju.

Ovaklo izgleda njena priča:

„Da mi je pre više godina neko rekao da ću se poroditi u stranoj zemlji bez porodice, ne bih verovala. Već može da bude dovoljno zastrašujuće pomisao da napustiš svoju zemlju, a kamoli da osnuješ porodicu negde drugde gde niko ne govori tvojim jezikom. To se ipak sve promenilo kad sam se porodila u inostranstvu.

Kako izgleda život u Švajcarskoj

Preselila sam se u Švajcarsku 2013. godine, dve godine nakon što je moj muž prešao u ovu zemlju. On je tamo otišao jer je dobio priliku da se zaposli u istaknutoj švajcarskoj kompaniji za proizvodnju hrane. On je Francuz, tako da preseljenje u Švajcarsku nije bilo velika promena za njega, posebno jer se njegova kompanija nalazi u delu Švajcarske gde se govori francuski

Foto: John Powell / TopFoto / Topfoto / Profimedia

Za mene je, međutim, to bio veliki izazov jer sam živela u Sjedinjenim Državama gde žive cela moja porodica i prijatelji. Takođe sam imala karijeru koja je obećavala i sa svojih 26 godina sam upravo bila kupila kuću. I morali smo da donesemo vrlo važnu odluku: ili ćemo nastaviti vezu na daljinu ili jedno od nas mora da se seli.

Odlučila sam da bi bilo najbolje da se preselim u drugu zemlju jer bi to, pre svega, bilo životno iskustvo, a drugo, vratila bih se ako ne uspe.

U početku je bilo kao na medenom mesecu. Otkrivala sam nova mesta, novu hranu, nove ljude. Sve je bilo uzbudljivo. Zatim dolazi otkrivanje i dobrih i loših stvari i jednostavno nisam mogla da se prilagodim potpuno novom načinu života.

Na primer, morala sam da idem javnim prevozom jer je to tamo bilo mnogo zgodnije nego imati automobil. Povrh toga, jezik je bio ogromna prepreka jer je učenje francuskog bilo strašno teško.

Ali šest godina kasnije radila sam u dve međunarodne kompanije, usavršila se na jednom švajcarskom univerzitetu, naučila francuski, sprijateljila se sa ljudima iz celog sveta i, što je najvažnije, rodila bebu.

Kako je imati bebu u inostranstvu

Stvari su se veoma brzo promenile nakon što smo moj muž i ja našli poslove u svojim oblastima i bili zauzeti završavanjem dodatnih studija. Plan da ostanemo tu dve godine pomerio se na četiri. Onda se nešto magično dogodilo u tom našem užurbanom rasporedu, dobili smo bebu. Kada sam saznala da sam trudna, muž je i dalje pohađao predavanja i radio puno radno vreme. I ja sam bila zaposlena, tako da povratak u SAD u to vreme nije dolazio u obzir. I morali smo da se pripremimo za ono što nas čeka.

Za početak našli smo ginekologa, odlučili u kojoj bolnici će biti porođaj, tražili informacija o dnevnoj nezi, učili o zdravstvenoj zaštiti… Ali na sreću, sve je bilo mnogo bolje nego što sam zamišljala.

Zašto je Švajcarska najbolje mesto za porodicu

Javne bolnice i medicinske usluge svetske klase

Najveća briga koju sam imala bila je kako će sve izgledati u bolnici pre i tokom porođaja. Međutim, sve je to izbledelo nakon mog prvog pregleda u bolnici koja jeste javna, ali je odlična. Tu sam dobila svu moguću pažnju.

Sestra je zabeležila sve moje potrebe, uputila na različite dostupne usluge, objasnila mi osnovno osiguranje za trudnoću i porođaj. Pritom, ginekolog nije brinuo samo o mom fizičkom zdravlju već i o mentalnom. Uverili su se da sam dobro i slušali o mom stresu na poslu. Veoma je utešno znati da se mentalno zdravlje shvata ozbiljno jer postporođajna depresija nije šala.

Konačno, tokom porođaja, dobila sam najbolju moguću profesionalnu negu, sve sestre su bile tako pažljive prema meni i mojim potrebama. Imala sam dva doktora koji su se pobrinuli da mi bude udobno i bez stresa iako sam bila u velikom riziku od infekcije zbog plodove vode.

Osnovno zdravstveno osiguranje pokriva 100% prenatalnih troškova

Čak i sa osnovnim zdravstvenim osiguranjem, koje košta oko 300 evra mesečno, troškovi oko trudnoće i porođaja su u potpunosti pokriveni. Ti benefiti počinju od 13. nedelje trudnoće i traju sve do porođaja, plus osam nedelja nakon rođenja bebe. To znači da nisam morala da plaćam ništa dodatno za preglede i porođaj. Jedini trošak su bili prenatalni vitamini koje sam uzimala tokom trudnoće.

Ilustracija; Foto: Michael Heim / Alamy / Alamy / Profimedia

Osim toga, osnovno osiguranje je pokrivalo fizikalnu terapiju, usluge patronažne sestre pre i posle porođaja, potrepštine i konsultacije za dojenje. Dojenje nije bilo lako za mene, ali istrajavala sam jer znam koliko je važno za bebu. A podrška oko toga zaista čini veliku razliku.

Plaćeno porodiljsko odsustvo

Švajcarska nudi 14 nedelja plaćenog porodiljskog odsustva, a meni je poslodavac dao dodatne dve nedelje. Pored plaćenog porodiljskog, uzela sam dva meseca plaćenog trudničkog bolovanja pre porođaja, kako mi je propisao lekar.

Dojenje na javnom mestu

Dojenje je neizmerno važno za razvoj bebe, a u Švajcarskoj ga baš podržavaju. Nikada mi se niko nije obratio da mi kaže da se pokrijem u javnosti, pa ni u restoranu.

Besplatne porodične usluge

Postoje razne porodične usluge koje su dostupne mamama u Švajcarskoj, a potpuno su besplatne. Jedna od onih koje sam koristila su otvorena vrata za mame koje ostaju kod kuće i njihovu decu, da se okupe u igraonici i druže se. Taj projekat je nastao jer se ispostavilo da se mame koje ostaju kod kuće da čuvaju decu često osećaju depresivno jer su izolovane od društva.

Igrališta i parkovi na svakom koraku

Švajcarska je zemlja prilagođena deci jer ćete skoro na svakom ćošku naći igralište. U našem kvartu imamo četiri parka koja su odmah blizu našeg stana. To dosta pomaže kad beba plače – samo je prošetamo i brzo se umiri. Povrh toga, ova igrališta i parkovi su uvek čisti i dobro održavani.

Mesečni porodični dodatak

Porodični dodatak, tj. dečji dodatak, isplaćuje se svakog meseca roditeljima koji su zaposleni, samozaposleni ili nezaposleni – dakle u osnovi svima (sa nekoliko retkih izuzetaka). Iznos naknade varira od kantona do kantona. U našem kantonu dobijamo mesečnu naknadu od 300 dolara po detetu uzrasta od 0 do 16 godina i 350 dolara po detetu od 16 do 25 godina. Do sada smo trošili u proseku 378 dolara mesečno za prvih šest meseci bebe.

Malo je teže za zaposlene mame

Loša strana kad imate bebu u Švajcarskoj je to što je majkama koje rade veoma teško. Švajcarska je tu i dalje tradicionalna zemlja koja ne podržava potpuno zaposlene majke. Da sve bude gore, nalaženje bebisiterke je izuzetno zamoran proces. A ne možete svi odmah da upišete svoje dete u obdanište jer je broj slobodnih mesta ograničen. Nije neuobičajeno da lista čekanja traje do godinu dana. Šta više, čuvanje dece u javnim ustanovama može koštati između 2.000 i 3.000 dolara mesečno, a u privatnim i preko 3.000 dolara mesečno. Zbog toga mnoge mame koje imaju dvoje ili više dece obično odluče da ostanu kod kuće.

Na kraju, da me je neko ranije pitao da li bih imala bebu u inostranstvu, odmah bih rekla ne. Ali nakon ovog sjajnog iskustva u Švajcarskoj, moj odgovor je jedno veliko da, uvek.“

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

TikTok

Pinterest

Instagram